Region

Slavoj Žižek: Trebamo prihvatiti da je naš stari život gotov. Što prije, to bolje

Jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih svjetskih filozofa, Slavoj Žižek, u intervjuu koji je ovih dana dao njemačkom dnevnom listu Berliner Zeitung progovorio je o Covid krizi te iznio svoje misli o stanju u kojem se svijet i čovječanstvo trenutno nalaze. Povod razgovoru je njegova nova knjiga "Pandemija!: Covid-19 potresa svijet", koja je izašla u martu ove godine.

Govoreći preko skypea iz svog stana u Ljubljani u trenutku kada je u Sloveniji do 50 smrtnih slučajeva od Covida-19 dnevno ("Ako to povežete s veličinom moje zemlje, imamo jednu od najgorih stopa smrtnosti na svijetu"), Žižek priznaje da se psihički ne osjeća baš dobro.

"U depresivnom sam stanju. Cijela ova izolacija nastavit će se do proljeća. Uz to, iracionalni otpor mnogih ljudi ostavlja me bez teksta. Polovica stanovništva u Hrvatskoj rekla je da se ne želi vakcinisati."

A hoće li se on vakcinisati? "Odmah, da. Zašto ne? Imam 71 godinu, imam dijabetes i relativno visok krvni pritisak. Ispunjavam sve tačke na popisu koje vas čine ranjivima."

Izlolacija mu, kaže, ne pada teško. Radi bez poteškoća, na laptopu može sve.

Državni nadzor

Ne vjeruje ljudima koji kažu da je socijalna izolacija tako strašna. "Društveno smo povezani više nego ikad. Nadzire nas država. Vlasti ispituju kamo idemo, šta radimo. Država pita kako smo, jesmo li prehlađeni. I razmislite o svim digitalnim promjenama! Nikad nisam toliko koristio telefon ili računar kao danas. Stalno provjeravam svoju e-poštu. To stvarno mrzim. Zapravo volim biti sam. Ali do nas je puno lakše doći kad radimo od kuće, čak i privatno. Nikad prije nisam se osjećao toliko povezano. Ono što mi zaista nedostaje je autentična izolacija, prava usamljenost."

Žižek nema odgovor na pitanje zašto se neke zemlje bolje nose s krizom. Smatra da je sve skupa dosta paradoksalno. "U početku su Česi i Poljaci bili svjetski prvaci u borbi protiv virusa. Ne znam šta se dogodilo preko ljeta, ali sve se to promijenilo. Isprva je i Francuska bila vrlo učinkovita. Zatim su brojevi eksplodirali.

Sada Njemačka ima problema. Vrlo sam oprezan kada kao razloge za rast infekcija navodim kulturalne osobitosti. Na početku su mi moji lijevo orijentirani prijatelji rekli da se postsocijalističke države bolje bore protiv virusa i pokazuju više solidarnosti jedna s drugom nego zapadne, neoliberalne zemlje. Međutim, danas to više nije slučaj." To što se Kinezi trenutno dobro nose s virusom smatra da ne mora ništa značiti.

"Ono što želim reći: kulturni klišeji ne pomažu u analizi. U Njemačkoj se situacija iz dana u dan pogoršava. Mnogo je više smrtnih slučajeva, iako je Njemačka disciplinirano društvo. A šta rade vođe? Umjesto da priznaju složenost situacije, stalno se imenuju krivci. Prvo su to bili mladi partijaneri. Onda vlasnici restorana. Sada su to uredi i radna mjesta."

Lagani lockdown

Prvi lockdown bio je, smatra filozof, "ugodna trauma". "Mnogi su ga doživljavali kao svojevrsni odmor. Željeli su provesti vrijeme s djecom, malo se opustiti, isključiti misli." Brine ga što mu većina ekonomista u koje vjeruje kaže da će ekonomski uvjeti biti teški u proljeće 2021.

"Ljudi sumnjaju u to. Mnogi zagovaraju lakši 'light' lockdown. No nije li ljeto 2020. pokazalo da nije uspjelo? Lagani lockdown je iluzija! Trebali bismo se riješiti ideje da ovaj srednji put funkcionira. Jedino što djeluje je 'hard lockdown' - i to samo ako je brojem zaraženih ljudi još moguće upravljati. Australija pokazuje kako se to radi. I Vijetnam to čini kako treba. Još jedna priča o uspjehu. Rani, tvrdi lockdown ne samo da djeluje, već je i ekonomski najbolje rješenje."

Ima li nade? "Možemo se nadati, ali na paradoksalan način! Zagovaram hrabrost beznađa. Ako se želimo nadati, onda bismo trebali prihvatiti da je naš stari život gotov. Što prije to priznamo, to bolje."

O onima koji se protive mjerama Žižek ima zanimljivu teoriju:

"Svakodnevni život trenutno čini od nas filozofe, iako glupe filozofe. Mislim da je sjajno što postoje ljudi, sasvim normalni prosječni ljudi, koji sada protestvuju protiv nošenja maski i uspoređuju maske s brnjicama i sebe sa psima. Napokon, oni razmišljaju - možda prvi put u životu - o dostojanstvu i humanosti. Pandemija je pobudila najbolje i najgore u nama. Mnogi ljekari i medicinske sestre riskiraju svoje živote spašavajući živote drugih. Mislim da su to primjeri čiste ljepote. Zato kažem da naše dostojanstvo nije ugroženo zaštitnim mjerama i maskama. Naprotiv: ove mjere su dokaz naše ljudskosti."