Svijet

Sprema se još jedan rat. Donio bi uništenje kakvo nije viđeno i bacio svijet u mrkli mrak

Tajvan je na rubu rata. Službeni Peking proglasio je šest velikih zona isključenja koje dijelom čak i ulaze u teritorijalno more od 12 nautičkih milja ove de facto države koja se službeno naziva Republika Kina. Formalni razlog je posjet predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa Taipeiu, no potencijalni ratni sukob priprema se već dugo, piše Slobodna Dalmacija.

Još prije deset godina Kinezi su počeli su proučavati američke operacije u Iraku i Afganistanu, da bi prije tri godine održali zajedničku vojnu vježbu urbanog ratovanja sa Singapurom. U konačnici, prije dvije godine, Narodnooslobodilačka armija Kine započela je intenzivnu obuku urbanog ratovanja, sposobnost koju su vojne jedinice kineske Komunističke partije postupno zanemarivale još od Građanskog rata 1927.

No, nakon desetljeća istraživanja, pisanja priručnika i ustrojavanja snaga, pretprošle godine kineske sposobnosti urbanog ratovanja ozbiljno su narasle, primijetio je u aprilu ove godine američki Institut za ratne studije. Ne samo da su izgradili realistične gradske kulise za uvježbavanje urbanog ratovanja, nego su jedinice Narodnooslobodilačke armije dobile i opremu poput kopnenih dronova RoboMaster S-1 ili domaće rakete za urbano ratovanje "Assault Hand-1" koja uzrokuje minimalnu kolateralnu štetu. Promatrajući ovu okolnost treba imati u vidu da 90 posto stanovništva "odmetnute" republike Kine, odnosno Tajvana, živi u gusto naseljenim gradovima.

Iako sve nedavne ankete ukazuju na to da se stanovništvo Tajvana - dakle Republike Kine kako je službeni naziv ove visoko razvijene, demokratske, ali de-facto-države - ne plaši invazije svoje komunističke "braće", postupci tajvanskih vlasti govore drukčije. I oni su u značajnoj mjeri podizali spremnost za urbano ratovanje, a njihov ministar odbrane je u januaru ove godine osnovao Agenciju za opću mobilizaciju čiji su pripadnici prethodno prošli obuku u SAD.

Još prošlog oktobra tajvanski ministar odbrane Chiu Kuo-cheng procijenio je da će Narodnooslobodilačka armija Kine kompletirati svoje sposobnosti za napad na Tajvan do 2025. godine, te da je "trenutna situacija najopasnija u koju sam vidio u svojih 40 vojnih godina". Čini se ipak da Tajvan "kasno pali" jer američka upozorenja da se pripreme na kinesku invaziju uslijedila su još onda kad su shvatili da Kinezi uče iz njihovog iskustva u urbanim sukobima u Iraku i Afganistanu. Kad se Tajvan konačno trgnuo i počeo slati zamolbe za dalekometnim, odnosno kako bi ministar Banožić rekao, dugoročnim naoružanjem, Amerikanci su njihove zahtjeve počeli odbijati i nuditi im jeftinije i visokopokretljive borbene sisteme koji su u međuvremenu svoju efikasnost pokazali u Ukrajini.

Nije naime tajna da je Tajvan cijelom svojom površinom na dohvatu kineskih raketnih sistema. Balističke rakete kratkog dometa Dong-Feng-16 (NATO oznaka CSS-11) ima domet od 800 do 1000 km, a obala Tajvana udaljena je od kineskog kopna samo sto milja. Samo jedna ovakva raketa može na Tajvan isporučiti (i nuklearnu) bojevu glavu od 500 do 1000 kg. Takvih sistema je u Kini trenutno operativno oko 50. Skromnija verzija Dong-Feng 15 (CSS 6), također smještena na vozilu s kotačima, ima domet od 600 do 900 km i može lansirati bojevu glavu od 500 do 750 kg, a tu je za rezervu i CSS 6 s dometom od 300 km.

Budimo iskreni, odnos snaga je takav da Kina može izvršiti uspješnu invaziju Tajvana u roku od nekoliko dana, osim ako se u potencijalno užasno krvoproliće direktno ne uključe SAD i drugi saveznici (donekle iscrpljeni vojnom pomoći koju trenutno pružaju Ukrajini). Svejedno, vojna logika nalaže da se takva invazija neće dogoditi prije oktobra jer su u iduća dva mjeseca mogući tajfuni, snažni vjetrovi i morske struje. Zato će Kina u iduća četiri dana Tajvanu pokazati kako bi izgledala pomorska blokada, ovog puta sa samo 6 zona isključenja.

Kina je u Tajvanski tjesnac uputila oba svoja nosača aviona, od kojih je jedan sličan ruskoj klasi Kuznjetcov, a drugi ima kosu rampu na pramcu. Oba nosača prevoze oko 40 borbenih aviona. I dok Tajvan njima može zaprijetiti sa sve četiri podmornice (klase Hai Shih i Hai Lung) koje su ponosne na 80 godina službe, Kinezi će lako izdvojiti nekolicinu od svojih 74 podmornice (mahom klase Yuan, Song i Ming). S brodovljem i zrakoplovnim snagama je situacija slična – Kina je nesrazmjerno snažnija. Kinesko zrakoplovstvo nalazi se dovoljno blizu za blokadu i ratno djelovanje, a posljednjih je godina modernizirano i u komunikaciji i u naoružanju.

Ono čega se Kinezi plaše je da se invazija Tajvana ne pretvori u produženi "Dan D" s ogromnim žrtvama na obje strane. Konfiguracija terena je takva da je amfibijski desant uglavnom naliježe na gusto naseljenu obalu, što je u usporedbi s desantom na Normandiju nemjerljivo zahtjevniji zadatak. Kao ni Rusi, ni Kinezi nisu poznati po čuvanju života vlastitih snaga. Resursa u tom smislu imaju dovoljno, ali bi Tajvan potonuo u moru krvi. Sad je na Tajvanu da se ne dopusti isprovocirati četverodnevnom vojnom blokadom koja zadire i u njihovo teritorijalno more. Računati na pomoć Amerike, koja im jest snažan saveznik, ali ih formalno nikad nije priznao kao samostalnu državu mogao biti pretežak vojni i diplomatski izazov.