Niko ne zna o čemu sanjaju gljive koje spavaju kada njihove ogromne mreže micelija trepere i pulsiraju elektrohemijskim reakcijama sličnim onima naših moždanih stanica.
No kad bi joj se pružila prilika, šta bi ta mreža impulsa mogla učiniti kad bi joj se dodijelio trenutak slobode?
Neiskorišteni rudnik zlata za kibernetičku tehnologiju
Interdisciplinarni tim istraživača sa Univerziteta Cornell u SAD-u i Univerziteta u Firenci u Italiji nedavno je poduzeo korake kako bi to otkrio, stavljajući kulturu vrste jestivih gljiva Pleurotus eryngii (također poznatu kao kraljevska bukovača) pod kontrolu nad parom vozila koji se može trzati i kotrljati po ravnoj površini.
Kroz niz eksperimenata, istraživači su pokazali da je moguće koristiti elektrofiziološku aktivnost gljive kao sredstvo za prevođenje okolišnih znakova u direktive, koje bi se zauzvrat mogle koristiti za pokretanje pokreta mehaničkih uređaja, piše Science Alert.
"Uzgajajući micelij u elektroniku robota, omogućili smo biohibridnom stroju da osjeti i reagira na okoliš", rekao je viši istraživač Rob Shepherd, naučnik za materijale na Cornellu, kada je istraživanje objavljeno u augustu.
Iznenađujuće, kraljevstvo gljiva je nešto poput neiskorištenog rudnika zlata za kibernetičku tehnologiju.
Lako uzgojene s relativno jednostavnim zahtjevima i sklonošću preživljavanju tamo gdje bi se mnogi drugi organizmi borili, plijesni i gljive mogle bi inžinjerima pružiti niz robusnih živih komponenti koje bi zadovoljile gotovo svaku osjetilnu ili čak računalnu potrebu.
Često skrivene od pogleda, mreže finih gljivičnih niti reagiraju na promjene u svom okruženju dok se provlače kroz tlo u potrazi za resursima.
Brojne vrste čak pucketaju transmembranskom aktivnošću koja nalikuje našim neuralnim reakcijama, pružajući istraživačima potencijalno sredstvo prisluškivanja njihovih tajnih razgovora.
Primjenom algoritama temeljenih na izvanstaničnoj elektrofiziologiji micelija P. eryngii i unosom izlaza u mikrokontrolersku jedinicu, istraživači su koristili skokove aktivnosti potaknute podražajem – u ovom slučaju, UV svjetlom – za izmjenu mehaničkih odgovora u dvije različite vrste mobilnih uređaja.
U kontroliranim eksperimentima, tim je koristio signale iz kulture gljivica za upravljanje pokretima mekog robota s pet nogu i vozila na četiri točka bez priveza.
Uspjeli su utjecati na 'prirodne' impulse koje su proizvele gljive i nadjačati ih, pokazujući sposobnost iskorištavanja senzornih sposobnosti sistema za postizanje krajnjeg cilja.
Istinska veza sa živim sistemom
"Ova vrsta projekta nije samo upravljanje robotom", rekao je biorobotičar Anand Mishra iz Cornella.
"Također se radi o stvaranju istinske veze sa živim sistemom. Jer kad jednom čujete signal, također razumijete šta se događa. Možda taj signal dolazi od neke vrste stresa. Dakle, vidite fizički odgovor, jer oni signale koje ne možemo vizualizirati, ali robot pravi vizualizaciju."
Koliko god "roboshroom" izgledao nezgrapno, prava vrijednost sistema mogla bi se jednog dana ostvariti u jednostavnijim mehaničkim postavkama koje tumače složene promjene u okolišnim znakovima kako bi isporučile precizne količine hranjivih tvari ili pesticida u okoliš tla ili automatski prilagodile odgovore na porast razine zagađivača ili čak reagirati na promjene u vlastitom tijelu.
Postoji dublja mudrost u šapatu gljiva koju tek počinjemo razumijevati. Kad bi im se pružila prilika, jednog bi nam dana mogli reći što sanjaju.
Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Science Robotics.
