Stručnjaci za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UN) pozvali Bosnu i Hercegovinu (BiH) da zaustavi izručenje Mesaeda Al Masailimija (Almesaileem Mesaed Aory) Kuvajtu u kojem mu prijeti zatvorska kazna u trajanju od 87 godina.
To se navodi u saopštenju objavljenom na stranici Vijeća za ljudska prava UN-a 10. februara.
"Zahtijevamo od vlasti da zaštite prava gospodina Al Masailima i da ga ne protjeruju, vraćaju ili izručuju u zemlju u kojoj mu prijeti mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, kao i samovoljno zadržavanje", navodi se u saopćenju, piše RSE.
Iz UN-a podsjećaju da se načelo nevraćanja prema Konvenciji protiv mučenja mora procijeniti neovisno o određivanju statusa izbjeglice ili tražioca azila, kako bi se osiguralo poštivanje temeljnog prava na slobodu od mučenja i drugog zlostavljanja u svim okolnostima i bez obzira na pitanja statusa.
"Pozivamo vlasti Bosne i Hercegovine da obustave postupak izručenja i odmah poduzmu detaljnu i individualiziranu procjenu rizika s ciljem osiguranja punog poštivanja svoje obveze prema međunarodnim ljudskim pravima, humanitarnom i izbjegličkom pravu", stoji u saopčenju.
Apel su uputili Nils Melzer, specijalni izvjestitelj o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, Felipe Gonzalez, specijalni izvjestitelj za ljudska prava migranata i Irene Khan, posebna izvjestiteljica za promicanje i zaštitu slobode mišljenja i izražavanja UN-a.
Šta je poznato o Al Masailimu?
Al Masailim je, prema navodima iz saopštenja, prvi put uhapšen u Kuvajtu 2015. godine i optužen za javno nepoštivanje Emira zbog pisanja postova na društvenoj mreži Twitter.
Godinu kasnije, 2016. oslobođen je po toj optužbi, ali se suočio sa zlostavljanjem dok je bio u pritvoru.
Al Masailim je u Sarajevo doselio 2017. godine.
Potom je u tri navrata optužen za svoj angažman na Twitteru, a osuđen je u odsustvu.
"Uznemireni smo što je osuđen bez da mu se pružila prilika da se brani od optužbi. Ozbiljno smo zabrinuti da mu po povratku neće biti priznata prava na postupak, uključujući jamstvo poštenog suđenja", tvrde UN-ovi stručnjaci u saopštenju.
Inače, šeik Sabah al-Ahmad al-Sabah preminuo je 2020. godine, a kao svog nasljednika odabrao je 83-godišnjeg brata, šeika Navafa al-Ahmada al-Sabaha koji je novi emir Kuvajta.
Kakav je stav suda BiH?
Sud BiH još nije donio odluku u postupku ekstradicije Al Masailima, s obzirom da se još nisu stekli uslovi za odlučivanje, navodi se u odgovoru Suda BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE) na upit da li je ova pravosudna institucija razmatrala postupak ekstradicije.
"Sud je u obavezi da sačeka ishod postupka rješavanja zahtjeva za azil kod Ministarstva sigurnosti BiH, nakon čega će se steći uslovi za odluku", navodi se u odgovoru iz Suda BiH.
Dodaje se i da se Al Masailim nalazi na slobodi, ali "pod mjerama zabrane putovanja i napuštanja prijavljenog boravišta u Bosni i Hercegovini".
Kuvajt je u aprilu 2020. godine podnio zahtjev Bosni i Hercegovini za izručenje, a razlozima se navode optužbe "za klevetu i vrijeđanje Emira i pravosuđa".
Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo pravde, kako su naveli za RSE, nemaju informacije o Al Masailimu.
Pritisak Turske da BiH izruči tzv. gulenovce
Al Masailim nije prvi slučaj u kojem se od BiH traži izručenje stranih državljana.
Turska je prije nekoliko godina tražila da joj se izruče državljani te zemlje koji žive u BiH.
Posljednji zahtjev je stigao sredinom 2019. godine u kojem se od BIH tražilo da se za deset osoba ukinu boravišne dozvole, jer im je Turska poništila pasoše.
Cijeli slučaj je pokrenut nakon što je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan (Redžep Tajip Erdoan) u maju 2018., tokom susreta s članovima Predsjedništva BiH, zatražio da se ti državljani izruče jer se navodno radi o licima za koje Turska tvrdi da pripadaju pokretu Hizmet, Fethullaha Gulena (Fetulah), koju Turska smatra terorističkom, a zbog učešća u pokušaju državnog udara 2016. godine.
Turski državljani, nastanjeni u BiH, su pokrenuli sudski spor, koji i dalje traje, zahtijevajući od Bosne i Hercegovine da ponište odluku Službe za poslove sa strancima BiH.
Jedna od osoba koju potražuje Turska je profesor Fatih Keskin, koji je uhapšen 3. decembra 2019. godine. Nakon 20 godina boravka u BiH oduzeta mu je i boravišna dozvola. Kao razlog oduzimanja boravišne dozvole, navedeno je da Keskin predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH.
Keskin je bio direktor Una-Sana koledža u Bihaću, koji posluje u okviru grupacije Richmond park sa sjedištem u Sarajevu. Koledž je pravni nasljednik obrazovnih institucija "Bosna Sema", koje je turska vlast svojevremeno označila kao sljedbenike turskog imama u egzilu u SAD-u Gulena.
Turska i od Srbije tražila izručenje
Osim u BiH, Turska je tražila i od Srbije da joj izruči Cevdeta Ayaza (Dževdet Ajaz), Kurda, državljanina Turske, kojem se od 2001. godine sudilo u Turskoj. Optužen je da je bio dio grupe koja je planirala da terorističkim metodama djeluje protiv ustavnog poretka ove zemlje.
Ayazu je prilikom hapšenja stavljeno na teret da je član Partije slobode Kurdistana koja je proglašena u Turskoj za terorističku organizaciju.
Prema odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu iz 2006. godine, Turska je Ayazovim boravkom u pritvoru "povrijedila njegovo pravo na slobodu i sigurnost".
Ayaz je prije izricanja kazne pred turskim sudom, a nakon pritvora, u periodu odbrane sa slobode, sa regularnim dokumentima legalno izašao iz zemlje i došao u Srbiju. U oktobru 2016. godine je zatražio azil.
Krajem decembra 2017. godine, tadašnja ministarka pravde Nela Kuburović, potpisala je odluku o izručivanju Cevdeta Ayaza Turskoj.
Nakon boravka u esktradicionom pritvoru u Šapcu, na istoku Srbije, on je po odluci Višeg suda 1. decembra 2017. prebačen u Prihvatilište za strance u Padinskoj skeli, pored Beograda, uprkos prethodnoj odluci da bude u azilantskom centru u Banji Koviljači, na istoku Srbije.
Žalba na ovu presudu odbijena je 14. decembra.
Iz Ministarstva pravde tada su izjavili za RSE da je odluka donijeta, jer su ispunjeni svi preduslovi za ekstradiciju.
Organizacije za ljudska prava u to vrijeme su pokušale da pomognu Cevdetu Ayazu na osnovu presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2006. i nastojale da obnove proces traženja azila za ovog Kurda.
Beogradski centar za ljudska prava obratio se Komitetu protiv torture UN-a, koji se obratio Srbiji sa molbom da se uzdrži od ekstradicije dok to tijelo UN-a ne okonča proces. Ipak, iz Ministarstva pravde negirali su da im se ovo tijelo UN-a obratilo sa tim zahtjevom.
Kasnije je ministarka Kuburović izjavila da je Ministarstvo pravde dobilo preporuku, ali ne i odluku UN-a. Cevdet Ayaz izručen je Turskoj 25. decembra 2017. godine.
Visoki komeserijat za izbjeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR) tada je rekao da nadležni sud u Srbiji nije završio do kraja postupak.
Jen Modvig, predsjedavajući Komiteta UN-a protiv torture i direktor Instituta protiv torture Danske, u izjavi za RSE 28. decembra 2017. rekao je da je Srbija prekršila Konvenciju UN-a protiv torture isporučivanjem Ayaza Turskoj.
Februara 2018. godine, Esref Ayaz (Ešref Ajaz), Cevdetov stariji brat, u intervjuu za RSE odbacio je optužbe da je njegov brat ikada pripadao Partiji slobode Kurdistana. U istom intervjuu najavio je da će tužiti Srbiju zbog kršenja Konvencije UN protiv torture izručivanjem Turskoj.
Komitet protiv mučenja i drugih svirepih, nečovječnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka UN-a u augustu 2019. godine donio je odluku kojom je Republiku Srbiju proglasio odgovornom zbog ekstradicije.
Cevdet Ayaz služi 15 godina zatvora u Silivri, na periferiji Istanbula. U tom zatvoru kazne služe uglavnom politički zatvorenici.
Slučaj 'Alžirske grupe'
Osim Turske, izručenje su tražile i Sjedinjene Američke Države.
Šest pripadnika takozvane Alžirske grupe, uhapšeno je u oktobru 2001. godine, zbog sumnje da su pripremali napad na američku i britansku ambasadu u Sarajevu.
Šestorici Alžiraca je bez sudske odluke određen boravak u Centralnom zatvoru u Sarajevu, odakle su prisilno i bez odluke nadležnog suda o ekstradiciji, pod oružanom pratnjom, odvedeni sa teritorije BiH u vojnu bazu Guantanamo.
"Alžirska grupa" je na zahtjev SAD-a izručena 2001. godine.
U januaru 2002. godine su zatvoreni u bazu Mornarice SAD-a, Gvantanamo na Kubi, gdje su proveli sedam godina.
Pušteni su krajem 2008. na osnovu odluke američkog Saveznog suda, koji ih je oslobodio odgovornosti za planiranje napada na Američku ambasadu u BiH. Trojica iz ove grupe, sa državljanstvom BiH, odmah su prebačeni u Sarajevo.
Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokrenulo je istragu protiv nekadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zlatka Lagumdžije, bivšeg zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije Tomislava Limova i još nekoliko uposlenika Ministarstva zbog sumnje da su protivpravno isporučili bh. građane.
Osam godina pritvora zbog neusklađenosti zakona
Imad al-Husin, poznatiji pod imenom Abu Hamza, državljanin Sirije s prebivalištem u Sarajevu, uhapšen je u oktobru 2008. u akciji više sigurnosnih agencija zbog procjene nadležnih da predstavlja opasnost po nacionalnu sigurnost.
Sud BiH mu je dao rok od petnaest dana da napusti BiH nakon čega je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio odluku o privremenoj zabrani protjerivanja Abu Hamze.
Sud je utvrdio kako u postojećim okolnostima ne postoje uslovi za njegovu deportaciju u Siriju, zbog potencijalne prijetnje da bi time bio izložen torturi i nehumanom postupanju.
Abu Hamza je proveo osam godina u pritvoru u Imigracionom centru za strance u Sarajevu, iako državno Tužilaštvo nikada nije pokrenulo nikakvu istragu protiv njega, niti je osuđivan.
Oslobođen je 2016. godine, nakon što je BiH uskladila Zakon o strancima sa direktivama Evropske unije, koji navodi da strani državljani u pritvoru mogu provesti maksimalno 18 mjeseci.
Evropski sud za ljudska prava je u junu 2016. godine, na osnovu tužbe koju je podnio Abu Hamza, donio odluku prema kojoj Bosna i Hercegovina mu mora isplatiti devet hiljada eura zbog kršenja Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Pitanja ekstradicije stranih državljana iz BiH uređeno je Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH.
Prema ovom zakonu, po prijemu molbe za izručenje i propratne dokumentacije, Ministarstvo pravde BiH dužno ih je proslijediti Tužilaštvu BiH.
Ukoliko Tužilaštvo BiH utvrdi da je država moliteljka, država koja traži izručenje neke osobe, uz molbu dostavila i kompletnu dokumentaciju o izručenju, ona se bez odgađanja prosljeđuje Sudu BiH na rješavanje.
Privremeni pritvor određuje sudija za prethodni postupak i on može trajati 18 dana, uz mogućnost produžavanja, ali ne duže od 40 dana.
