Možda jedna od najviše uznemirujućih karakteristika COVID-19 bolesti jest širok raspon težine simptoma, od onih u potpunosti asimptomatskih, do posve smrtonosnih. Iako su dosadašnje studije identificirale raznorazne ranjive grupe, ti trendovi nisu pronašli biološke mehanizme koji zapravo izazivaju infekciju opasnu po život ili zašto mladi ljudi u naponu snage postaju smrtno bolesni nakon zaraze SARS-CoV-2 virusom.
Dvije povezane studije nedavno objavljene u časopisu Science bave se razotkrivanjem tih misterija i obje naglašavaju kritičnu ulogu klase proteina imunološkog sistema koji se zovu interferoni i koji su naziv dobili po tome što ometaju razmnožavanje virusa.
Studije je napravio veliki međunarodni konzorcij naučnika COVID Human Genetic Effort na čelu s Jean-Laurentom Casanovom sa Univerziteta Rockefeller te Helen Su s američkog Nacionalnog instituta za alergijske i zarazne bolesti. Naučnici u tom konzorciju traže genetske mutacije koje, ili pojedince čine neobično ranjivima na SARS-CoV-2, ili im daju izuzetnu otpornost.
Poveznica s gripom
U prvoj studiji su naučnici uporedili DNK iz 659 smrtno bolesnih COVID-19 pacijenata s DNK kontrolne grupe od 534 osobe zaražene novim koronavirusom, koji su imali ili blage ili nikakve simptome COVID-19 bolesti.
Specifično su tražili mutacije koje bi umanjile proizvodnju tip I interferona, odnosno seta proteina koje proizvodi svaka ćelija u tijelu i koji čine prvu liniju odbrane protiv virusa.
Ispostavilo se da su neke mutacije povezane sa smrtonosnom gripom isto tako prisutne i kod 3,5 posto pacijenata smrtno ugroženih od COVID-19 bolesti.
S druge strane, nitko u kontrolnoj grupi nije imao te mutacije.
Auto-antitijela
Druga studija fokusirala se na mehanizam koji onemogućava reakciju interferona kod pacijenata s teškim oblikom COVID-19. U toj studiji naučnici su proučavali krvne uzorke 987 teško oboljelih pacijenata te otkrili da 13,7 posto njih sadrži takozvana auto-antitijela, koja su zapravo antitijela protiv tip I interferona koje proizvodi njihovo vlastito tijelo. Kod čak 10,2 posto tih pacijenata, auto-antitijela su u potpunosti blokirala tih interferona.
Kad je riječ o spolovima, kod teško oboljelih muškaraca je pronađeno znatno više tih auto-antitijela, odnosno čak 12,5 posto, dok ih je kod žena pronađeno 2,6 posto.
To otkriće sugerira mogući faktor prevage zbog kojeg je smrtnost od COVID-19 kod muškaraca veća.
Ta su auto-antitijela isto tako bila česta i kod pacijenata starijih od 65 godina.
Naučnici su ostali u čudu zbog tog otkrića pa su testirali i krv 1.227 zdravih osoba i otkrili auto-antitijela kod njih tek četvero (0,3 posto).
Otkriće da je više od 10 posto COVID-19 pacijenata na intenzivnoj njezi možda imalo ta antitijela je iznad naših najluđih očekivanja, kaže Casanova.
Sve zajedno gledano, genetsko i imunološko onesposobljavanje tip I interferona (ako se uzmu u obzir obje studije) moguće je onda pripisati čak 14 posto smrtno oboljelih pacijenata od COVID-19 bolesti.
I drugi stručnjaci ostali su šokirani otkrićem da auto-antitijela postoje kod tolikog broja teško oboljelih pacijenata.
Ko bi pomislio da bi to mogao biti jedan od razloga zašto pacijenti razviju teški oblik COVID-19?, kaže Elina Zúñiga, profesorica molekularne biologije sa Univerziteta Kalifornija, neovisna stručnjakinja.
Za mlađe ljude, koji misle da za njih ne postoji velik rizik, ako imaju ova auto-antitijela, to bi moglo promijeniti njihovo ponašanje. Postoji racionalan argument da se prioretiziraju ljudi koji imaju ta auto-antitijela, ističe Zúñiga, piše Scientific American.
