Je li izgradnja velebnog kanala Istanbul završni trijumf Recepa Tayyipa Erdoğana kojim se on definira kao jedan od najznačajnijih turskih vladara u povijesti, a Turska potvrđuje kao politički i ekonomski tigar svjetskih razmjera, ili je to tek promašeni, preskupi i nepotrebni megalomanski populistički spomenik samom sebi kojim će možda započeti njegov pad?
Naime, radi se o izgradnji kanala koji bi trebao biti novi, paralelni ili zamjenski Bosfor. "Sultanov" san da se zapečati u turskom panteonu kao jedan od najvećih tamošnjih vizionara i neimara. Ali, takvi grandomanski velikodržavni projekti mogu se obiti o glavu.
Potvrda moći
No, kako bilo, Erdoğan želi potvrditi svoju moć i značenje njegove Turske. Ali projekt je izazvao velika kolebanja i uzbuđene rasprave ne samo u Turskoj, nego i šire, a mogao bi, kako kažu, istodobno biti ekološka, ekonomska i politička tempirana bomba za predsjednika Erdoğana i njegov režim.
Erdoğan voli sve novo i veliko. Imati najveći aerodrom İstanbul Atatürk Havalimani, najveću džamiju Čamlidža (Camlica Camii) ili tunel ispod Bosfora (Büyük Istanbul Tüneli), pa sada želi i novi, umjetni Bosfor umjesto starog prirodnog prolaza.
Kanal Istanbul spojit će Crno i Mramorno more u dužini od 45 kilometara (Bospor je dug oko 30 km), dubina bi bila oko 25 metara i širina oko 150 metara. Propusna moć kanala bila bi veća od 86 hiljada brodova godišnje, a navode kako je Bosfor sve nepovoljniji za brodove od 150 do 200 metara, čiji broj stalno raste, te kažu da brodovi, prolazeći kroz Bosfor, čak 10 pusta moraju mijenjati kurs.
Uzduž kanala bilo bi izgrađeno naselje za oko 1,2 miliona stanovnika, kako bi, službeno je objašnjenje, rasteretilo "pravi" Bosfor, kojim sada godišnje prođe nešto manje od 60 hiljada brodova (među njima i mnogi ratni brodovi raznih mornarica), a projekcije su da bi za koju godinu to moglo prestići i 80 hiljada brodova.
Ili kanal ili Istanbul
S obzirom na to da je među njima već sada oko 10 hiljada tankera koji prevoze više od 150 hiljada tona nafte (uglavnom se radi o ruskoj nafti za Indiju), a potaknute nedavnim nasukavanjem broda u Suezu, turske vlasti tvrde: "Kanal Istanbul nasušna je potreba jer pitanje je dana kada se to može dogoditi Bosforu, a što ako se izlije nafta?!", ali gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoğlu, veliki oponent Erdoğanu, koji u svemu vidi i svoju šansu da se nametne kao lider opozicije, tvrdi da je projekt smrt za grad.
Istupio je s parolom "Ili kanal ili Istanbul", govoreći kako njegova izgradnja vodi u ekološku katastrofu, ali i dovodi u pitanje opskrbu dobrog dijela Istanbula pitkom vodom, a, naravno, uočeni su i mnogi korupcijski zahvati koji oko projekta stvaraju atmosferu afere, malverzacije i pogodovanja. Govori se da je domaći građevinski lobi, kao i onaj s Bliskog istoka, u ekstazi premda će se sve financirati sredstvima iz proračuna Turske.
Turci protiv
Naime, neki neovisni turski izvori ili portal The Reference tvrde da je jedan dio zemljišta kojim prolazi kanal prije objave projekta kupio "sultanov" zet Berat Albayrak te majka katarskog emira Tamim bin Hamad al-Thanija, šeiha Moza bint Naser.
Osim toga, prema anketama, tek je osam posto stanovnika Istanbula za, dok je oko 80 posto protiv, ali to ne sprečava Edoğana da ide u taj projekt, koji službeno vrijedi oko 15 milijardi dolara, dok neovisni izvori navode da bi troškovi mogli rasti eksponencijalnom brzinom, po "poučku" zagrebačke žičare, pa bi, u najoptimističnijem slučaju, njegova krajnja cijena bila četiri, a možda i pet puta veća. Ekološka šteta je nemjerljiva, tvrde turski stručnjaci, koji kažu da bi kanal izazvao odumiranje Mramornog mora, uništenje njegove flore i faune, ali bi prouzročio i opadanje nioa Crnog mora.
Naime, u Mramorno more dospjela bi slanija voda iz Crnog mora koja sadrži i manje kisika. To je rizik koji bi opustošio ekosistem malog zatvorenog Mramornog mora. Na trasi kanala je i jezero Terkos ili Durusu (Durugöl), na evropskoj strani grada, kojim se pitkom vodom opskrbljuje više od 20 posto Istanbula. Na to iz Ankare benevolentno odgovaraju da bi se istanbulski vodovod spojio na 200 km udaljeno akumulacijskom jezero, čime bi problem bio riješen, no i na to stiže - replika.
Za to je potrebna izgradnja preskupe gigantske brane, što bi dovelo i do drastičnog poskupljenja vode u najvećem turskom gradu. Osim toga, morat će se posjeći oko 200 hiljada stabala, a gradnja će obuhvatiti i 136 kvadratnih kilometara plodne obradive zemlje te oko 13 kvadratnih kilometara pašnjaka, a uništila bi se i staništa mnogobrojnih životinja, u prvom redu ptica selica koje na tom području prezimljuju i razmnožavaju se.
Zanimljivo je da se odmah postavilo i pitanje opstanka Sporazuma iz Montreuxa iz 1936. godine prema kojem Turska mora dopustiti prolaz svim ratnim brodovima kroz Bospor i Dardanele, a izgradnjom kanala Turska bi mogla određivati čiji i koji vojni brodovi mogu, a koji ne, prolaziti njime. Turska na to odgovara da nikome neće nametati korištenje kanala, jer Bosfor ne kani zatvoriti, nego samo rasteretiti, mada nekom iz službenih organa promakne priča o postupnom "zatvaranju" Bosfora.
Erdoğan je zamislio da se kanal otvori već 2023. godine na stotu obljetnicu Republike, čime bi se on svrstao u istu ravan s Mustafom Kemal-pašom Atatürkom, osnivačem moderne Turske, ali teško da će se postići taj cilj, pa se već sada barata s 2026. godinom, jer ozbiljni radovi još nisu ni počeli. Proerdoganovski mediji navode kako se Zapad i opozicija protive tom megaprojektu jer ne žele Tursku u superligi najmoćnijih država svijeta. No, Erdoğan ide dalje, piše Jutarnji list.
