Svijet

Svjetski lideri suočeni su s krizama na svim poljima, a Putin strpljivo čeka njihov neuspjeh: ‘Dolaze i drugi udari groma’

Kada su se lideri G7, skupine najrazvijenijih zemalja Zapada, sastali prije 12 mjeseci jedva da su mogli i zamisliti s kakvim će se ogromnim izazovima suočiti godinu dana kasnije, uoči novog sastanka koji počinje u nedjelju u bavarskim Alpama. Prije godinu dana, na summitu G7 u britanskom Cornwallu zračili su optimizmom, sastavši se prvi puta licem u lice od početka pandemije Covida-19. Tada su obećali da će “pobijediti Covid-19 i graditi put za povratak na bolje”, “oživjeti ekonomiju”, “štititi našu planetu” i “ojačati partnerstva”.

No, globalni događaji koji su uslijedili uzdrmali su sve njihove napore i posve je neizvjesno hoće li i ovogodišnji summit ostati na ciljevima dogovorenima prošle godine.

Ruska invazija na Ukrajinu nadvila se kao teški oblak, a dolaze i drugi udari groma – piše CNN slikovito opisujući situaciju uoči summita. Sljedećih nekoliko dana čelnici Japana, Kanade, SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Italije, Evropske unije i domaćina Njemačke sastat će se u osami luksuznog alpskog lječilišta Schloss Elmau. To je mjesto koje gostima obično nudi bijeg od svakodnevnih briga. No, lideri G7 ondje neće moći pobjeći od njih.

Saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina nagovještavaju nuklearni Armagedon, Kina je sve goropadnija, prijeti globalna kriza hrane, cijene nafte rastu, a nazire se globalna recesija i rast životnih troškova. Aspiracije za klimatskim promjenama postaju upitne, a problemi u opskrbnim lancima remete nadu u povratak u postpandemijsku normalnost. Povrh svega, prošlogodišnji domaćin summita, Ujedinjeno Kraljevstvo, prijeti da će prekršiti međunarodne zakone zbog svog sporazuma o Brexitu s EU.

Iako se lideri G7 mogu s određenim zadovoljstvom osvrnuti na jedinstvo koje su postigli suočeni s agresijom Rusije na Ukrajinu, razmjer nadolazeće krize čak i to umanjuje. Putin nije u potpunosti kriv za nadolazeću oluju, ali njegov ničim opravdani rat u Ukrajini neraskidivo je povezan s mnogim krizama koje se spremaju. Bez toga, potrebni bi popravci bili lakši i manji, a njihov utjecaj manje poguban.

Globalna kriza hrane je primjer toga. Djelomično se odgovornost za tu krizu može svaliti na probleme u lancima opskrbe širom svijeta nakon pandemije, ali ruska krađa ukrajinske pšenice i blokada ukrajinskih luka na Crnom moru, koja sprečava da ukrajinska pšenica i drugi poljoprivredni proizvodi dođu na međunarodna tržišta, igraju pritom i te kako veliku ulogu.

Prema Svjetskom programu za hranu UN-a (WFP), Ukrajina opskrbljuje svijet s 40% pšenice, pokriva 16% svjetskog izvoza kukuruza i više od 40% suncokretovog ulja. Prema nevladinoj organizaciji International Rescue Committee, čak “98 posto ukrajinskog izvoza žitarica i pšenice i dalje je pod blokadom “, dok su “cijene hrane širom svijeta porasle za 41 posto, a predviđa se da će ove godine još 47 miliona ljudi iskusiti akutnu glad”. Tradicionalno, ukrajinski izvoz pšenice i žitarica ide u neke od najpotrebitijih zemalja svijeta: Libiju, Libanon, Jemen, Somaliju, Keniju, Eritreju i Etiopiju.

Kako bi poboljšao situaciju, G7 će morati natjerati Putina da odustane od nekih ratnih ciljeva. Primjerice, okončanjem sukoba ili vraćanjem kontrole Kijeva nad cijeli Donbas. Ali, zasad nema naznaka da bi se to uskoro moglo dogoditi.

Rastuće cijene nafte još su jedan nusproizvod Putinova rata, dodatno kompliciran činjenicom da proizvodnja nafte ne odgovara porastu potrošnje nakon pandemije. Kako bi to popravio, G7 će morati uvjeriti ruske partnere iz skupine OPEC+, uključujući Saudijsku Arabiju, da okrenu leđa Putinu i povećaju proizvodnju nafte. Putovanje američkog predsjednika Joea Bidena u Saudijsku Arabiju planirano sredinom srpnja te britanskog premijera Borisa Johnsona, koji je u martu išao u Rijad, daju naslutiti da G7 možda napreduje u tome, ali jamstava Saudijaca još nema. Saudijska Arabija, kao i Rusija, ima velike koristi od visokih cijena nafte.

Domaćin ovogodišnjeg summita G7, Njemačka, u kriznom je stanju jer joj Rusija smanjuje opskrbu plinom zemlji, pa planira ponovno pokrenuti neke ugašene elektrane na ugljen. To je zaokret u odnosu na prošli studeni, kada je Njemačka pomaknula svoj rok za postupno izbacivanje ugljena do 2030., osam godina ranije nego što je planirano. Nakon ruske invazije, također je ubrzala planove za tranziciju svog energetskog sektora na 100% obnovljive izvore energije za pet godina.

Britanski premijer Johnson, koji je lani rekao da je svijet dosegao tačku bez povratka u postupnom izbacivanju ugljena, upravo je ovoge sedmice predložio da Ujedinjeno Kraljevstvo ponovno počne iskopavati ugljen za proizvodnju čelika. U Britaniji će također odgoditi plan zatvaranja više postojećih elektrana na ugljen. Otkazani letovi i prometni haos širom Evrope i šire ovoga ljeta samo su vidljivi vrh problema koji prkose brzim rješenjima. Kinesko inzistiranje na nastavku provođenja strategije “nultog Covida” otežava ne samo povratak uobičajenom poslovanju, već i prožimanje globalnih lanaca opskrbe, uz blokade koje zadržavaju radnike iz tvornica i, u najgorem slučaju, zaustavljaju proizvodnju. Uprkos rastućim napetostima sa zemljama G7, Kina ne pokazuje znakove usklađivanja s njihovim novim post-covid normama.

U zemljama G7 i šire, inflacija raste, središnje banke podižu kamatne stope, a globalna ekonomija usporavanje čini se daleko izvjesnijim nego prošle godine. Najbogatiji čovjek svijeta, Elon Musk , predviđa da je recesija u SAD-u “neizbježna”. Problemi se slažu na način koji pomalo podsjeća na globalni ekonomski pad 2008. godine.

Nije nemoguće da bi još jedna globalna ekonomska kriza mogla izazvati još širi val nemira nego što je to bilo nakon 2008. godine. Posljednjih mjeseci u Šri Lanki su se gospodarska previranja prelila na ulice. Rast cijena također je potaknuo nemire u Pakistanu i Peruu.

Konsenzus UN-a i G20, dva druga globalna krizna vatrogasca dubokog džepa, u rasulu je. Glasovi u Vijeću sigurnosti UN-a pokazuju da će Rusija i Kina s pravom veta spriječiti svaku osudu Putinove invazije. U međuvremenu, SAD i Velika Britanija poručili su da neće sudjelovati na summitu čelnika G20 u Indoneziji u studenome ako Rusija tamo bude sudjelovala. Kina je odbila osuditi Rusiju zbog njezine invazije na Ukrajinu i obje su postale ratoborne prema onome što vide kao interese vodećih svjetskih demokracija protiv njih.

Oni znaju da problemi u svijetu u razvoju utječu na zemlje G7 više nego na njih budući da većina migranata odlučuje otići u razvijene zemlje koje će zaštititi njihova prava. Čini se da su Rusija i Kina spremne iskoristiti svjetske krize u svoju korist, ostavljajući G7 da sam prebrodi nadolazeću oluju. No uprkos različitim odnosima s Rusijom, G7 se drži zajedno.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron razgovarao je s Putinom više od bilo kojeg drugog lidera G7 ove godine inzistirajući da Rusiju “ne treba ponižavati”, dok Biden optužuje Rusiju da je “potaknula globalnu energetsku krizu” invazijom na Ukrajinu, a njegov ministar odbrane Lloyd Austin smatra da Putina treba “oslabiti”. Kako god bilo, ovaj summit G7 ima više smisla i razloga za održavanje nego prijašnji. Članice G7 svjesne su da će uspjeh biti već samo ublažavanje kriza. A neuspjeh je upravo ono što Putin želi, piše CNN.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare