Svijet

Totalni haos u Afganistanu: Roditelji prodaju djecu i bubrege kako bi prehranili porodice

Nakon povlačenja zapadnih snaga iz Afganistana prošle godine, talibanski režim je preuzeo vlast, ali nije dobio međunarodno priznanje. Afganistanci sada pribjegavaju očajničkim mjerama kako bi se prehranili dok pomoć teško dolazi do njih.

U prvih nekoliko dana u Heratu upoznali smo cijele porodice koje su prodale svoje bubrege da mogu jesti. U jednom slučaju, tri brata i njihove dvije sestre rekli su nam da su prodali svoje organe za oko 1150 funti po komadu kako bi kupili hranu za ostatak porodice, piše SkyNews.

Sjedili smo s majkom koja tuguje za svojim djetetom koje je umrlo od gladi. Čuli smo kako nam više roditelja govori kako sada pribjegavaju prodaji svoje djece. Razgovarali smo i s emocionalnim liječnicima koji nam kažu da si ne mogu priuštiti čak ni obloge za inficirane rane niti osnovne alate za operacije koje spašavaju živote.

Ovo je Afganistan nakon povlačenja stranih trupa. Ovo je zemlja u kojoj je koalicija nacija provela 20 godina, izdvajajući milijarde dolara kako bi je “obnovila”. Ovo je nacija u kojoj je žrtvovano toliko života – hiljade – i stranih vojnika i običnih Afganistanaca.

Žena prisiljena da proda svoje organe, a neke moraju prodati i vlastitu djecu

Ovo je dio svijeta za koji Ujedinjeni narodi sada kažu da brzo postaje središte najgore humanitarne katastrofe na svijetu. Afganistan je bio siromašan i u poteškoćama prije haotičnog povlačenja stranih trupa prošlog augusta. Sada, s talibanima na vlasti i ostatkom svijeta koji još uvijek službeno ne priznaju legitimitet nove vlade, afganistanski narod je taj koji mora posegnuti za ekstremnim mjerama kako bi preživio.

Očaj u zajednicama

U maloj seoskoj zajednici izvan Herata vidjeli smo očaj i pustoš siromaštva. Skrivamo tačnu lokaciju sela i štitimo identitete svih seljana koji su nam se obratili radi njihove vlastite sigurnosti. Naš dolazak zajedno sa seoskim starješinom potaknuo je bujicu ljudi da izađu iz svojih blatnih kuća i šatora.

U roku od nekoliko minuta, starice su nam gurale medicinske dokumente u ruke moleći nas za pomoć, dok su nas majke koje su držale bebe molile za hranu.

Redovi ljudi različite dobi i s raznim hroničnim bolestima i invaliditetom bili su poredani da ih vidimo – svaki s rodbinom koja nas je pozivala da im nekako pružimo nadu i olakšanje.

Ovo područje nam se čini potpuno pusto, bez vode ili grmlja kilometrima uokolo. U mnogim slučajevima jedina valuta koju te porodice imaju su njihovi organi – a s obzirom da su mnogi već pribjegli prodaji istih, sada vlastitu djecu stavljaju na tržište.

Ožiljak nakon operacije kojom je odstranjen bubreg

Razgovarali smo s majkom i ocem koji su oboje prodali bubrege. Sve što im je sada preostalo za prodaju bilo je jedno od osmero djece – pa su se odlučili na nezamislivo. 25-godišnja majka rekla nam je: “Prije otprilike šest mjeseci, moj trogodišnji sin je umro od gladi. Ne mogu vidjeti da svi izgube život… barem će ih tako neko drugi nahraniti .”

Glas joj se lomio od emocija kako dok je to govorila. Njezin suprug nam je rekao da još nije odlučio koje će dijete prodati, ali u takvom je očaju da će dijete prodati za manje od cijene svog bubrega.

“Nemamo više što prodati”, rekao je. “Sada moramo prodati svoju djecu i spreman sam to učiniti za čak 20.000 Afganistanaca (oko 150 funti ili 200 dolara). Ne mogu ići spavati svaku noć dok oni plaču da su gladni.”

Talibani kažu da je to ‘mit’

Talibani kažu da je sve to zapadni mit, kojeg su izmislili zli, nepošteni zapadni mediji kako bi ih diskreditirali. Također kažu da se sve djevojke u zemlji školuju, da su škole i univerziteti otvoreni i da ne hvataju aktivistice niti provode osvetu protiv onih koji su radili sa stranim vojnicima koji su ovdje bili stacionirani dva desetljeća.

Čini se da talibani imaju potpuno drugačiju “istinu” od one koju mnogi drugi proživljavaju na terenu u Afganistanu. Brzim povlačenjem stranih trupa u augustu talibani su došli na vlast. Međunarodna zajednica uvela je sankcije, a imovina vrijedna milijarde dolara je zamrznuta na inozemnim bankovnim računima, većinom američkim.

To znači da je ekonomija gotovo propala s malo radnih mjesta i vrlo malo valute dostupne za obične Afganistance.

Nedostatak svjetskog priznanja talibanske vlade značio je da je zemlja koja je prije bila gotovo u potpunosti ovisna o stranoj pomoći sada je doživjela da je ta pomoć gotovo presušila.

Poštovanje ženskih prava više puta je navedeno od strane globalnih donatora kao uvjet za obnovu te pomoći. Ali međunarodnu zajednicu je u dilemi između pokušaja da uravnotežiti pritisak koji se vrši na talibane da poštuju ljudska prava, naspram očite i sve dublje patnje afganistanskog naroda. Ono malo pomoći koja dolazi nije ni približno dovoljna za milione ljudi kojima je potrebna.

Bolnice ne pružaju pomoć

Tako smo u regionalnoj bolnici Herat u gradu Herat zatekli liječnike poput dr. Mohammada Aqela Halimeeja koji su emotivni i uplakani jer nemaju dovoljno zavoja da previju svoje male pacijente na dječjem odjelu bolničke jedinice za opekline.

Mnogi mališani imaju teške ozljede uzrokovane dubokim opeklinama od otvorenih vatri kojima se porodice pokušavaju ugrijati usred zime. No, s obzirom da većina roditelja ne može platiti lijekove ili zavoje, da ne spominjemo skupe operacije, njihovu djecu često šalju kući da umru.

Dr. Aqel je rekao da liječnici jako pate od emocionalnog danka koji svaki dan podnose.

“Imam loš osjećaj”, rekao je. “Zato što (sve je do) nedostatka materijala… imam mogućnost da ih liječim, ali nedostatak materijala i zavoja znači da im ne mogu pomoći.”

Mnogi kupci bubrega s druge strane granice

U seoskoj zajednici na periferiji grada Herata, puštena sam u sobu da vidim grupu žena koje su sve prodale svoje bubrege. U ovom izrazito konzervativnom društvu, one ne bi ni pokazivale svoja lica u javnosti – ali dopustili su mi da ih snimam sve dok im se lica ne pokazuju.

Mnoge od njih bile su još tinejdžerke ili u ranim dvadesetima i već su imale više djece. Primijetila sam da su neke od njih ponovno trudne.

Ali u ovom području postoji unosna trgovina bubrezima u blizini iranske granice i mnogi kupci su s druge strane granice – a ovo ekstremno siromaštvo natjeralo je sve više Afganistanaca na operacijske stolove kako bi pokušali izbrisati dugove i osigurati hranu za njihove porodice.

Otkako su talibani došli na vlast, očito je došlo do suzbijanja transplantacije bubrega, ali čini se da naše istrage pokazuju da je to upravo dovelo trgovinu organima dublje u podzemlje. Mnogi su bili nervozni zbog razgovora s nama o tome zbog straha od posljedica od talibana koji pokušavaju prikazati određenu sliku vanjskom svijetu.

‘Nemamo izbora’

Jedna majka tinejdžerka rekla nam je da je operirana prije otprilike mjesec dana. Činilo se da to potvrđuje njen crveni ožiljak.

“Nemamo izbora”, rekla je, “Ovo radimo da bismo nahranili svoju djecu.”

Toliko ih ide u grad na operacije, žale se da je cijena organa smanjena – samo 150.000 Afganistanaca (1.150 funti ili 1.500 dolara) za žene u usporedbi s ranijim isplatama od 200.000 afganistanaca (1.500 funti ili 2.000 dolara) za muškarce .

Seoski starješina dao je sve od sebe da pokuša nagovoriti par da ne prodaju nijedno od svoje djece, od kojih su neki sjedili s nama i slušali ovu raspravu. A onda se okrenuo prema nama.

“Pozivam svijet, molim vas, ne ostavljajte nas na same”, rekao je. “Zaustavite ovu tragediju ljudi koji prodaju svoju djecu ili dio svojih tijela. Afganistanu treba pomoć.”



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare