Svijet

U Wuhanu nakon 76 dana ukinuta blokada: Traumatizirane stanovnike brine budućnost

Kineska vlada je nakon 76 dana ukinula blokadu Wuhana, grada u kojemu se sredinom novembra prvi put pojavio koronavirus. Grad s 11 miliona ljudi zatvorio je sve ulaze i izlaze još 23. januara te ih je napokon otvorio što znači da turisti i stanovnici drugih gradova napokon mogu napustiti Wuhan. No, iako je ovo velika promjena, mjere karantina i dalje vrijede za njegove stanovnike.

Gradske vlasti upozorile su da opasnost od epidemije i dalje prijeti te da nema nikakvog razloga za opuštanje. Gradski prijevoz u Wuhanu je u funkciji od kraja marta, a polako se otvaraju razni poslovni i ugostiteljski objekti. Mjere koje je Wuhan uveo krajem januara bile su do tad nezapamćene, no ubrzo su ih uvele sve ostale zemlje koje su se borile s epidemijom.

U Wuhanu je bilo više od 50.000 zaraženih, a umrlo je 2. 500 ljudi iako stanovnici smatraju da te brojke nisu realne te da je broj preminulih puno, puno veći.

Građanima će biti dopušteno da napuste grad cestovnim, željezničkim ili zračnim putem, a svoja vrata ponovno će otvoriti veći broj ne-esencijalnih poduzeća, u prvim naznakama kakav bi život mogao biti nakon karantina.

No razgovori sa stanovnicima sugeriraju da to neće biti nimalo jednostavno.

Mnogi se još nisu oporavili od ožiljaka koje je ostavila epidemija s obzirom na to da je u Wuhanu bilo zabilježeno 61 posto od ukupno 81.708 zaraženih u Kini, po službenim podacima.

Neki zbrajaju troškove duge ekonomske neaktivnosti, dok se drugi i dalje boje zaraze, posebice od asimptomatskih pacijenata, i oklijevaju izići iz domova.

Nije također jasno što kineska vlada planira učiniti kako bi se život u gradu obnovio, kako će se obilježiti tu „veliku nesreću”, kako je nazivaju građani, i hoće li se učiniti više kako bi gradske vlasti preuzele odgovornost za ozbiljne razmjere epidemije.

Gradske vlasti Wuhana nisu odgovorile na upit za komentarom.

„Kad sam čula da se ukida karantin, nisam bila posebno sretna”, rekla je Guo Jing, koja vodi telefonsku liniju za pomoć ženama suočenima s diskriminacijom na radnom mjestu.

„Zapravo sam bila jako uznemirena. Ima puno pitanja za koja nismo sigurni da će se moći riješiti: zaposlenost, hoće li pacijenti imati dugoročne posljedice, a kada je riječ o onima koji su umrli, kako ćemo ih se sjećati?”
Posvuda se može naići na podsjetnike na to da je borba protiv virusa u Wuhanu daleko od završene.

Visoke barijere okružuju mnoge stambene komplekse, s upozorenjima na ulaznim vratima kojima se od ljudi traži da pokažu zelene zdravstvene oznake na svojim mobitelima ili dokumente koji pokazuju da imaju opravdan razlog za izlazak. Malo što upućuje na to da će takva ograničenja uskoro biti ukinuta.

Iako su se trgovine i restorani počeli ponovno otvarati u velikom dijelu zemlje, u Wuhanu su hiljade njih i dalje zatvorene.

Više od 160 preduzeća koja se bave ugostiteljstvom i smještajem turista zatražilo je, u pismu objavljenom na internetu prošle sedmice, od vlade Wuhana traže da im omogući popuste za najam prostora, pomoć kod dobivanja zajmova i potporu za plaće radnicima, ističući da virus i njegove posljedice „prijete izumiranjem” više od 80.000 preduzeća u tom sektoru.

Samo otkazivanje tradicionalnih večera, koje se dogodilo nakon proglašenja karantene 23. januara, a uoči cjelosedmične proslave lunarne Nove godine, prouzročilo je gubitke od gotovo milijardu juana u samo jednom danu, navodi se u pismu.

Povjerenju potrošača trebat će puno vremena da se oporavi, ističu.

S time se slažu mnogi u Wuhanu.

Mentalni danak i društvena stigmatiziranost s kojima se susreću pacijenti koji su se oporavili od koronavirusa i stanovnici Wuhana također će još neko vrijeme biti problem.

Mnogi ljudi s kojima je Reuters razgovarao na ulicama Wuhana u zadnjih sedam dana plakali su pričajući o svojem iskustvu.

Nosili su se s karantenom na različite načine, neki posvetivši se hobijima kao što je kuhanje, drugi svakodnevnim skupnim molitvama putem interneta. Često su osjećali paniku, strah i bespomoćnost.

Du Mingjun, koja je pokrenula 24-satnu telefonsku liniju za psihološku pomoć na početku karantina, rekla je da je primila oko 2.300 poziva, neke od medicinskih djelatnika, ali većinu od običnih građana koji su bili u karantinu ili su se pokušavali prilagoditi.

Liniju neće ugasiti još neko vrijeme.

„Čak i ako se epidemija možda privodi kraju, za neke skupine ljudi trauma bi mogla tek početi”, kazala je.