Region

Ubistvo bankara Ibrahima Dedića: Pronađene čahure i zrna iz Škorpiona i HS-a. Šake su bile zaštićene plastičnim vrećicama

U nastavku suđenja na Županijskom sudu u Zagrebu bivšem časniku specijalnih jedinica HV-a Tomislavu Basi za ubistvo bankara Ibrahima Dedića 1999. godine, sudski vještaci medicinske i balističke struke Vedrana Petrovečki i Vedran Nuić ostali su kod svojih pisanih nalaza i mišljenja. Proučili su mehanizam nastanka povreda ubijenog bankara, kapljice krvi na osnovu kojih je zločin povezan s Basom, ali i zvjezdoliki ožiljak na desnom dlanu koji optuženi ima i za koji se ne isključuje da je mogao, no potvrde nema, nastati od rikošeta fragmentiranog zrna.

Vezano za činjenicu i da je ubica u vrijeme ubistva bio ranjen, analizirale su se kapi krvi pronađene na mjestu zločina na nekoliko mjesta, a koje su kapale s visine "kao posljedica prekida kontinuiteta krvne žile".

"S obzirom na izgled tragova krvi možemo reći da se radilo o kontinuiranom kapanju krvi, možda dijelom i zaustavljenom nekom tkaninom, ali sigurno nije bila riječ o obilnom krvarenju iz neke velike krvne žive što bi u kratkom vremenu dovelo do značajnog gubitka krvi. Ožiljak na tijelu se oblikuje ovisno o ozlijeđenim strukturama i načinu na koji je nastao. Želim reći da hirurške ozljede koje nastaju zbog hirurških zahvata cijele primarno i radi se o čistim ranama za razliku od onih nastalih sredstvima ozljeđivanja poput noževa, strijelnih rana… Pa je došlo do nasilno oštećene kože, stvaraju se upale, rana sporije cijeli pa je i ožiljak izraženiji", objasnio je vještak, prenosi Jutarnji.

Nakon toga se Basa konsultirao s advokatima i pristao vještacima pokazati svoju ozljedu na dlanu desne ruke.

"Na unutrašnjoj strani dlana bliže palcu nalazi se zvjezdolika, nepravilna ozljeda najvećeg promjera od 2 cm iz koje je razvidno da se ne radi o hirurškoj rani, već o cijeljenju rane nastale nekim drugim mehanizmom koji je doveo do tog oblika. S obzirom na izgled, moguće je da je rana bila i nešto dublja. Teoretski gledajući u ovom području se nalaze ogranci palčane arterije koja je mogla dovesti do krvarenja iz tih struktura. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je bila hirurški zbrinjavana, ali sigurno nije bila šivana. Također, ne mogu isključiti da bi ova rana nastala djelovanjem projektila vatrenog oružja, prije nego cijelog projektila, s obzirom na kinetičku energiju koju bi cijeli projektil imao", kazala je Petrovečki.

Vještak balističar Nuić pak kaže da je moguće da opisana povreda može nastati deformiranim zrnom odnosno fragmentima zrna streljiva koji nastaju rikošetom, odnosno odbijanjem, ili prolaskom kroz neku prepreku gdje zrno izgubi veći dio kinetičke energije i brzine pa na nastaloj ozljedi nema klasičan ulaz odnosno izlaz streljiva.

Odgovarajući dalje na pitanja suda i obrane o Basinom ožiljku vještak je kazao da, s obzirom na protek vremena, nije moguće odgovoriti koliko je navedeni ožiljak star.

"Pretraga koja bi eventualno nešto mogla govoriti o mehanizmu nastanka ožiljka je RTG i CT, kako bi se eventualno vidjelo ima li zaostalih tragova metalnih stranih tijela. S obzirom na gubitak brzine prolaskom kroz tkivo dijela projektila, teoretski nije moguće isključiti da bi ta ozljeda na desnoj ruci mogla biti posljedica rikošeta", odgovorio je vještak, napominjući kako u svojoj praksi nije imao ovakav slučaj.

Petrovečki je, pak, proučivši povrede koje je zadobio Dedić, kazala kako nije moguće utvrditi udaljenost s koje je ranjen jer su obilježja ozljeda koje nastaju kao posljedica pucanja iz vatrenog oružja iz daljine jednaka radi li se o pucanju s jednog metra, ili s veće udaljenosti. Proučavajući jednu od povreda na kojoj je vidljiva barutna tetovaža s vidljivim tragovima oko ulazne strijelne rane, zaključuje da bi udaljenost pucnja mogla biti otprilike dužina ruke, znači oko 80 cm do metra.

Vještak balističar Nuić, pak, odgovara da mehanizam nastanka barutne tetovaže nastaje iz relativne blizine pucanja, na udaljenosti do 10 cm i ostavlja karakterističan izgled. A u odnosu na druge prostrijelne rane oko nastanka povreda, kaže da su usta cijevi oružja bila iza oštećenog i nešto manje u desno, što bi značilo da se "osoba koja je pucala nalazila iza oštećenika ili u nekom manjem otklonu od tog položaja".

"Ne mogu govoriti o tačnom redoslijedu kojim su nastale povrede s obzirom na veliku brojnost, međutim, kako su poznate brojne činjenice iz inkriminiranog događaja proizlazi da su ozljede glave na relativno ograničenom području nastale zadnje, u trenutku dok je tijelo oštećenika bilo u relativnom mirovanju", objasnio je vještak imajući u vidu i položaj tijela žrtve u odnosu na tragove krvi, kao i na činjenicu da su ispod glave žrtve pronađena sporna zrna.

Odgovarajući dalje na pitanja oko postupaka vezanih za obdukciju tijela i kriminalističku obradu mjesta događaja, Nuić kaže da se današnji postupci više ne rade kao nekada.

"Pregled tijela i zadobivenih povreda te izuzimanje odjevnih predmeta sa žrtve izvodi se na sudskoj medicini na Zavodu za sudsku medicinu zajedno s kriminalističkim tehničarima i policijskim istražiteljima. Jer ovakvim postupkom, kako je to onda bilo, može doći do izmjena izgleda tragova na odjeći žrtve, kao i gubitka tragova barutnih čestica. Naime, u današnje vrijeme, šake osoba koje se dovode u proces pucanja iz vatrenog oružja zaštićuju se papirnatim vrećicama, a od pokojnika se izuzimaju na Zavodu za sudsku medicinu. Na Ibrahimu Dediću šake su bile zaštićene plastičnim vrećicama koje se danas više ne primjenjuju upravo zbog krvavih dijelova šake koji mogu utjecati na analizu tragova pucanja iz vatrenog oružja. Nakupljanje krvi u plastičnim vrećicama može imati negativan utjecaj na tragove pucanja koji se nalaze na šakama, ali i na druge tragove. Tačnije, svako zakrvljenje dijelova šake ima negativan utjecaj na tzv. Gonzalesov test kojim na silikonskim odljevcima dokazuju nesagorjele i djelomično sagorjele čestice baruta. U ono vrijeme se to isključivo radilo tim testom", kazao je još vještak.

Pronađene čahure i zrna na mjestu događaja ispaljena su iz, pojašnjava, dvije vrste oružja – iz Škorpiona i HS-a, a prvi hici u žrtvu bili iz automatskog pištolja Škorpion.

Optužnica tereti Basu da je 3. jula 1999., u skladu sa prethodnim dogovorom s još jednim nepoznatim počiniteljem, došao ispred kućnog broja 17 u Ivekovićevoj ulici gdje je živio Dedić. Na povratku bankara kući, oko 22.30 sati, dočekala su ga dvojica u haustoru i izrešetala iz automata, nanijevši mu brojne ozljede glave i tijela. Jedan od napadača je tada ranjen u unakrsnoj vatri i pritom je ostavio krvavi trag koji povezuje Basu s mjestom zločina.