"Oporavak rublje pogrešno je korišten kao dokaz da se Rusija izborila sa sankcijama Zapada. No, postoje znakovi da je finansijski sektor u zemlji stao na noge nakon početnog šoka od sankcija". Ovo je tvrdnja koju u svojoj analizi iznosti ugledni Financial Times.
Ekonomisti Instituta za međunarodne finansije Elina Ribakova i Benjamin Hilgenstock ističu da odskakanje rublje ne bi trebalo nikoga iznenaditi. Uvoz je slomljen, kamatne stope su udvostručene, uvedena je oštra kontrola kapitala, a ruska prodaja nafte i plina znači da ona nastavlja akumulirati inozemne prihode.
"Ti prihodi su apsolutno monstruozni. IIF procjenjuje da je Rusija zarađivala više od milijardu dolara dnevno u martu, što će - bez daljnjih mjera u vezi s prodajom nafte i plina - pomoći da se nadoknade dijelovi njenih rezervi cenralne banke koje je zamrznuo zapad.
Iako su rezerve CBR-a bile ograničene zbog sankcija, historijski rekordne viškove na tekućem računu — 39 milijardi dolara u razdoblju od januara do februara, vjerovatno dodatnih 30-40 milijardi dolara u martu, a vjerovatno i iznad 250 milijardi dolara za cijelu godinu (bez energetskog embarga) — Rusija bi trebala moći povratiti „izgubljene“ rezerve u relativno kratkom vremenskom razdoblju", piše FT.
Dalje navode da se čini kao da se domaći bankarski sektor stabilizirao, nakon što su banke propale u prvim danima rata. Potreba za likvidnošću centralne banke naglo je izblijedjela i sektor komercijalnog bankarstva u cjelini uskoro bi mogao imati višak depozita kod CBR-a.
Financial Times, nadalje, citirajući izvještaj Instituta za međunarodne financije, navodi kako je zaključak da, ako zapad želi zadržati pritisak na Rusiju, a kamoli ga pojačati, tada će se sankcije morati kontinuirano kalibrirati i proširivati, poput odvajanja više ruskih banaka od Swifta.
"Sljedeći veliki korak, međutim, bio bi embargo na izvoz nafte i plina, za koji se čini da IIF misli da bi mogao uslijediti", piše FT.
Zapadne sankcije dosad su se uglavnom usredotočile na finansijski sektor, čak i ako su neke sankcije de facto postale trgovinske, djelomično zbog samosankcioniranja međunarodnih kompanija. Međutim, kako se ruska ekonomija i finansijski sektor prilagođavaju novoj ravnoteži kontrole kapitala, cijena i unutrašnje ekonomske neovisnosti, nije iznenađujuće da se neka od domaćih tržišta stabiliziraju.
Nadalje, navode da će sankcije s vremenom zahtijevati prilagođavanje ovoj situaciji kako bi ostale učinkovite.
