Pristajanjem na samit s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u principu, predsjednik Joe Biden teži za značajnom vanjskopolitičkom pobjedom, ali prihvata ogromne političke i strateške rizike koji bi se lako mogli izjaloviti, piše CNN u svojoj analizi.
Posljednji Bidenov, još uvijek probni i visoko uvjetovani dogovor da se sastane s ruskim predsjednikom uslijedio je nakon vikenda pomahnitale diplomatije i alarmantnih novih američkih tvrdnji da se Rusija sprema da napadne Ukrajinu.
Postoje stvarne sumnje da će se sastanak, koji je posredovao francuski predsjednik Emmanuel Macron, ikada održati. Bijela kuća je u nedjelju saopćila da će se nastaviti samo "ako se invazija ne dogodi".
Svaki samit zavisi od ishoda razgovora između državnog sekretara Antony Blinkena i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u Evropi ove nedelje. Taj sastanak zavisi i od uslova da moskovske trupe ne zadiraju dalje u Ukrajinu.
"Blinken i Lavrov će dalje razgovarati ako invazija ne počne do tada - u tom slučaju sve je isključeno", rekao je zvaničnik za CNN.
Nije utvrđen raspored ili mjesto održavanja bilo kojeg predsjedničkog samita. Sekretar za štampu Bijele kuće Jen Psaki je također naglasila da će, ako Rusija ipak odluči da napadne Ukrajinu, SAD nametnuti "brze i teške posljedice. A trenutno se čini da Rusija nastavlja pripreme za sveobuhvatni napad na Ukrajinu vrlo brzo. "
Samo nekoliko sati prije nego što su se pojavile vijesti o mogućem samitu nakon kasnonoćnog razgovora između Macrona i Putina - nakon prethodnog razgovora između francuskog predsjednika i Bidena - SAD su upozorile da imaju obavještajne podatke koji sugerišu da je ruski moćnik već dao svoje terenske komandante naredio invaziju na Ukrajinu.
Ekstremno nepovjerenje koje dijele sve strane u sukobu - Rusija, Ukrajina i zapadni saveznici - znači da će ovaj diplomatski prodor visiti o koncu. Nedavne razmjene između SAD i Rusije okarakterisane su prezirom, sumnjom i sarkazmom. Tako da teško da postoji garancija za uspjeh ako se Lavrov i Blinken sretnu.
A situacija oko ukrajinskih granica, gdje je više od 150.000 ruskih vojnika u stanju pripravnosti, toliko je napeta da bi lokalni sukobi mogli izazvati širi požar i ugasiti diplomatiju. SAD i njihovi saveznici će također biti svjesni mogućnosti da je Putin voljan razgovarati ne zato što trepće u sukobu, već umjesto toga traži način da odvoji Ameriku od njenih prijatelja prije invazije.
Čak i ako se očigledan dogovor o samitu održi - a nije bilo momentalnog komentara iz Kremlja u nedjelju navečer - Biden će se značajno kockati.
Jastrebovi republikanci će ga sigurno optužiti da je umirio ruskog moćnika i da je nagradio njegovu agresiju držanjem Ukrajine kao taoca. Ako sastanak s Putinom ne uspije i bez obzira uslijedi invazija, Biden će se otvoriti za optužbe za slabost.
Svaki samit koji nije sveobuhvatno pripremljen za uspjeh unaprijed je politički čin. A Biden može sebi priuštiti udarce na svoj prestiž, s obzirom da je njegov rang odobravanja klizio i nakon što su njegove tvrdnje o državničkoj sposobnosti bile narušene haotičnim povlačenjem SAD iz Afganistana prošle godine. Ipak, predsjednici se biraju da donose najteže odluke. Ako bi Biden odbio da se sastane i izbio bi rat u Ukrajini, bio bi optužen da nije testirao diplomatiju do krajnjih granica. I on ima potencijalno pokriće: ako Putin odstupi i samit se ne dogodi, pustit će Bidena s političke kuke.
Blinken je efikasno objasnio predsjednikovu otvorenost za diplomatiju uprkos njegovom uvjerenju da je invazija neizbježna tokom nastupa na CNN-u "State of the Union" u nedjelju.
"Vjerujemo da je predsjednik Putin donio odluku, ali dok se tenkovi zapravo ne zakotrljaju i avioni ne polete, mi ćemo iskoristiti svaku priliku i svaki minut da vidimo može li diplomatija još uvijek odvratiti predsjednika Putina od toga", rekao je Blinken.
Skeptičan ton izjave Bijele kuće koja objašnjava Bidenovu "u principu" otvorenost za sastanak, međutim, nije bio samo ukorijenjen u sumnji u ruske motive. Činilo se i kao pokušaj da se predsjednik izoluje od političkih napada kod kuće.
Ali postoje razlozi za preuzimanje rizika. Uprkos činjenici da SAD neće slati trupe da brane Ukrajinu jer ona nije članica NATO-a, Biden ima istinski domaći razlog za izbjegavanje rata u Ukrajini. Svaka ruska invazija mogla bi uzrokovati skok u već rastućim cijenama benzina i stopi inflacije, što bi moglo dodatno naštetiti šansama demokrata na izborima na sredini mandata.
Igra li se Biden u Putinovu igru?
Osim što će snositi veliki politički rizik, Biden će se hrabriti na podmuklom geopolitičkom terenu ako se sretne s Putinom.
Jedna teorija o nagomilavanju ruskog lidera oko Ukrajine je da on želi vratiti hladnoratovski prestiž Kremlja kao jednake sile SAD. U suštini, Biden daje Putinu tu platformu, iako mnogi u Vašingtonu Rusiju smatraju jako oslabljenom silom, uprkos njenoj ogromnoj nuklearnoj moći.
Ista optužba - da američki predsjednik daje ustupak - okružila je neuvjerljive samit bivšeg predsjednika Donalda Trumpa sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong Unom. Male su šanse da se naklonost koja je prikazana prema tim ljubavnim vezama ponovi u ledenim razgovorima Bidena/Putina.
Ali Putin bi također jasno želio da raspravlja i odlučuje o velikim poslovima nacija sa SAD - kao što je bio slučaj tokom hladnoratovskih samita između SAD i Sovjetskog Saveza. Činjenica da su ovaj potencijalni susret organizirali Francuzi ublažit će neke strahove u Evropi da su američki saveznici marginalizirani - faktor koji je podigao glavu na početku ukrajinske krize.
Elizejska palata je saopćila da će biti uključeni i druge "zainteresovane strane". To bi moglo uključiti Ukrajinu i druge NATO saveznike, uključujući bivše članice Varšavskog pakta u istočnoj Evropi. No, francusko predsjedništvo nije ponudilo više detalja. Istaknuta uloga Macrona, koji nastoji da postane dominantni evropski državnik nakon penzionisanja njemačke kancelarke Angele Merkel, i suočava se s kampanjom za reizbor za nekoliko sedmica, neće ostati neprimijećena unutar ili izvan Francuske.
Potpuni prekid veze
Najosnovnija prijetnja uspjehu bilo kakvih pregovora Putina i Bidena je nespojiva priroda pozicija dvije strane.
Rusi traže garancije da Ukrajini nikada neće biti dozvoljeno da se pridruži NATO-u i žele da alijansa izvuče oružje i trupe iz država članica koje su nekada bile iza gvozdene zavjese, poput Poljske, Mađarske i Rumunije. Za Zapad se o tom uslovu ne može pregovarati, koji kaže da je na pojedinim nacijama da odlučuju o svojoj sudbini.
SAD odbacuju ruska upozorenja da se osjećaju ugroženim proširenjem NATO-a na istok nakon Hladnog rata, stilizirajući alijansu kao čisto defanzivnu. Ova pozicija bi mogla imati smisla u zapadnim prijestolnicama, ali ne uzima u obzir povrijeđeni ruski ponos - korijen Putinovog dvodecenijskog nastojanja da preoblikuje prihvaćeni ishod Hladnog rata nakon raspada Sovjetskog Saveza.
U više navrata pokušavajući da destabilizuje Ukrajinu, ruski lider je također jasno stavio do znanja svoju odlučnost da nikada ne dozvoli bivšoj sovjetskoj republici da napravi ideološki korak na zapad ka NATO-u i EU.
Dakle, svaki pokušaj očuvanja obraza mogao bi potkopati njegovu historijsku misiju i biti mu teško prihvatiti.
Ali ako je Putin odlučio da su troškovi invazije na Ukrajinu - kažnjavanje zapadnih sankcija i moguća krvava pobuna u zemlji preveliki za podnošenje - Biden bi mogao biti u stanju da izgradi diplomatski izlaz za ruskog lidera. Postoje mnoga pitanja, uključujući kontrolu naoružanja, zaustavljanje sukoba u sajber prostoru i sprečavanje širenja nuklearnog oružja, koja bi svaku stranu mogla učiniti sigurnijom.
Ali ova pitanja su taoci iste fundamentalne nepovezanosti između Rusije i SAD koja je proključala tokom sukoba u Ukrajini - i pokazuju zašto će se svaki samit između Bidena i Putina smatrati provizornim dok se ne dogodi i zašto je uspjeh malo vjerovatan, piše CNN.
