Čim je Sergej Rjabkov, zamjenik ministra vanjskih poslova Ruske Federacije izjavio kako su predstavnici Moskve pripravni odmah otići u treću zemlju kako bi raspravili prijedloge o sigurnosnim jamstvima koje su dostavili SAD-u, odmah se oglasio Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Joea Bidena, poručivši da je SAD također voljan pristupiti pregovorima u "odgovarajućem formatu". Glavni državnik UN-a António Guterres također je pozdravio dijalog Rusije i SAD-a o novim sigurnosnim aranžmanima s NATO-om koje je predložila Moskva.
Rjabkov je, prenosi Interfax, ponudio Ženevu kao lokaciju i potvrdio da su SAD-u uručena dva dokumenta.
"Nije riječ o jelovniku s kojeg se može birati, već su to komplementarni dokumenti koje treba gledati kao paket", rekao je Rjabkov.
"Fundamentalno je važno osigurati da sigurnosna jamstva budu stavljena na papir i postanu pravno obvezujuća koliko god je to moguće. [...] Ne postoji druga opcija", rekao je Rjabkov.
Karen Donfried, pomoćnica američkog Državnog sekretara za evropska i eurazijska pitanja, u srijedu, 15. decembra, dobila je u Moskvi oba dokumenta: Sporazum Ruske Federacije i SAD-a o sigurnosnim jamstvima i Sporazum o mjerama jamstva sigurnosti Ruske Federacije i članica NATO-a. Prvi dokument se poziva na Vijeće Sigurnosti UN-a koje ima primarnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i stabilnosti i prepoznaje potrebu udruživanja snaga da se učinkovito odgovori na savremene sigurnosne izazove i prijetnje u globaliziranom i međuovisnom svijetu. Zatim slijedi klasičan zahtjev nemiješanja u unutrašnje poslove, uključujući "odbijanje potpore organizacijama, skupinama i pojedincima koji zagovaraju protuustavnu promjenu vlasti, kao i sve radnje usmjerene na promjenu političkog ili društvenog sustava jedne od ugovornih strana".
Moskva želi izbjeći bilo kakvu vojnu konfrontaciju ili oružani sukob sa SAD-om svjesna da bi to moglo dovesti do uporabe nuklearnog oružja i podsjeća da u tom ratu nema pobjednika, ali širi spektar zabrinutosti na mogući sukob bilo kojih nuklearnih sila. Prvi članci govore o nedjeljivoj i istovjetnoj sigurnosti, zahtjevu da se ne narušava sigurnost druge strane. Članak 4: "SAD se obvezuje isključiti daljnje širenje NATO-a na istok i odbiti primiti u savez države koje su prije bile dio Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika i na teritoriju tih država neće biti vojnih baza".
Što podrazumijeva da se to ne odnosi na Baltičke države. U Članku 5 se navodi da neće biti raspoređivanja oružja i snaga "u područjima u kojima bi druga stranka takvo raspoređivanje smatrala prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, s izuzetkom takvih raspoređivanje unutar nacionalnih teritorija stranaka". Traži se da bombarderi s nuklearnim naoružanjem i brodovi - ne i podmornice - ne lete izvan nacionalnog zračnog prostora ni plove izvan teritorijalnih voda. Predviđa se dogovor o razdaljini približavanja ratnih brodova i zrakoplova.
Članak 6 traži da se ne razmještaju kopnene rakete srednjeg i kraćeg dometa izvan državnog teritorija. Sljedeći članak traži da se nuklearno oružje ne razmješta izvan nacionalnog teritorija, a da se ono već raspoređeno vrati.
Sporazum s NATO-om poziva da se međunarodni sporovi rješavaju mirnim putem, da se smanji rizik, da se za rješavanje problematičnih situacija koriste mehanizmi hitnih konzultacija na bilateralnoj i multilateralnoj osnovi, uključujući Vijeće Rusija-NATO i uvedu "vruće" telefonske linije. Moskva želi da se Rusija i NATO ne smatraju protivnicima. Što je izravna referencija na novi strateški koncept koji bi NATO trebao donijeti u lipnju iduće godine. Članak 4: "Ruska Federacija i sve sudionice koje su od 27. maj 1997. godine (datum sporazuma NATO-a i Rusije) bile države članice Sjevernoatlantskog saveza, prema tome, ne raspoređuju svoje oružane snage i oružje na teritoriju svih ostalih europskih država, osim snaga i oružja stacioniranog na ovom području do 27. maj 1997. godine.
Kako navodi Jutarnji, u iznimnim slučajevima, kada se pojave situacije vezane uz potrebu neutraliziranja sigurnosne prijetnje jednog ili više sudionika, takvi se plasmani mogu provesti uz suglasnost svih sudionika." U Članku 6 Rusija traži da se prekine daljnje širenje Saveza na istok, "uključujući pristupanje Ukrajine" kao i drugih država. Članak 7 traži da NATO ne provodi ikakve vojne aktivnosti na teritoriju Ukrajine, kao i drugih država istočne Europe, Zakavkazja i središnje Azije čime je definiran prostor zone ruskog utjecaja. To je svijet u kojem živimo.
