Svijet

Uspon radikalne desnice u Izraelu. Preklinjali su Netanyahua da ih odbije. Posljedice bi mogle biti katastrofalne

"Bez obzira na oblik sljedeće izraelske vlade, uspon radikalne desnice u Izraelu povećat će rizik od nasilja na palestinskim teritorijima i mogao bi naštetiti vezama s arapskim državama i Sjedinjenim Državama."

Tako je analitička kompanija Stratfor u ponedjeljak, dan prije izbora, sumirala rezultate. I dobro procijenila, piše vanjskopolitički analitičar Jutarnjeg lista Željko Trkanjec.

U trenutku pisanja teksta, pri 60% prebrojanih glasova, Likud, stranka koju vodi sad već “vječni” Benjamin “Bibi” Netanyahu, osvajao je 23,24% glasova. Glavni konkurent je stranka Yesh Atid, koju vodi sadašnji premijer Yair Lapid, s osvojenih 17,92%. Izraelski dnevni list Ha’aretz te je postotke pretočio u zastupničke mandate pa bi Likud imao 31 od 120 zastupničkih mjesta u parlamentu. Knessetu. A Yesh Atid 24.

Treća radikalno desna stranka Religious Zionism

Iako su ovi podaci važni, važniji su rezultati koje su ostvarili mogući koalicijski partneri. Tu je Likud, kako se sada čini, snažniji i tako se Netanyahuu, političaru koji je najduže u izraelskoj modernoj historiji bio na tom mjestu (15 godina), smiješi još jedan mandat.

Izlaznost je bila 71,3% što je potvrda da peti izbori u četiri godine nisu učinili izraelsko biračko tijelo nezainteresiranim. Kao što je slučaj u Bugarskoj gdje je na također ponovljene izbore početkom oktobra izašlo 39,4% biračkog tijela. U Izraelu je riječ o najvećoj izlaznosti od 2015. godine. Visoka svijest biračkog tijela. Iako je izabran čovjek protiv kojeg se vodi nekoliko postupaka zbog korupcije i nada se da će osvajanjem premijerskog položaja zaustaviti sudske procese.

Na izborima je učestvovalo 39 stranaka, a izborni je prag nizak, 3,25%. Tako je postavljen još odavno kako manje stranke ne bi bile diskriminirane. Niži trenutno ima Srbija koja ga je uvela 2020. godine kad je opozicija bojkotirala izbore. Pa je vlada tako osigurala formalno veći broj stranaka u Narodnoj skupštini.

Glavna vijest ovih izbora je treće mjesto koje sigurno osvaja radikalno desna stranka Religious Zionism. Iako s mnogih strana već dolaze poruke da stranka, koja smatra da nelojalne građanke i građane treba istjerati iz države, ne bi trebala biti dijelom vlasti, Netanyahu se na to ne obazire. Itamar Ben-Gvir, lider ove stranke, siguran je član kabineta ako ga Bibi uspije formirati. U vladu bi ušle još stranke Shas i United Torah Judaism pa bi imala podršku 65 ruku. Dovoljno za vođenje stabilne vlade.

Ojačana sklonost desnoj političkoj opciji

Izrael je nedvojbeno ojačao sklonost desnoj političkoj opciji što je proces koji traje od ubistva bivšeg premijera Yitzhaka Rabina prije 27 godina. Njegova laburistička stranka, koja je odigrala historijsku ulogu u razvoju Države Izrael, na ovim izborima može očekivati 4 zastupnika. Na taj je proces utjecala druga palestinska intifada (ustanak) od 2000. do 2005. godine čiji je ishod bila radikalizacija biračkog tijela. Uslijedila je sve snažnija prijetnja iranskog nuklearnog programa koji je dodatno ojačao sklonost desnim političkim opcijama. Jer one uvijek djeluju uvjerljivije od lijevih kad je riječ o sigurnosnim pitanjima, a u Izraelu je riječ i o pitanju opstanka.

Odrješitost desnog biračkog tijela osjetio je Naftali Bennett čija je stranka Yamina doslovce nestala. A on se nije ni takmičio na izborima jer mu ne mogu oprostiti što je ušao u koaliciju s Lapidom.

Nova Netanyahuova vlada mogla bi pojačati već snažne tenzije s Palestincima. Posebno ako Ben-Gvir, koji će imati mjesto vladara koalicije, pokrene neke od mjera poput širenja ili ozakonjivanja naselja na okupiranim teritorijima. Ne treba očekivati da će doći do zahlađivanja odnosa sa SAD-om. Kao u doba vlade Baracka Obame, jer u Kongresu postoji čvrsta podrška Jeruzalemu. Netanyahu će vjerojatno nastaviti smjerom normalizacije odnosa s Turskom s kojom dijeli nesklonost vlasti Bashara al-Assada u Siriji. Nije vjerovatno ni da bi nova vlada dovela u pitanje sporazum s Libanom o granici na moru jer omogućava crpljenje plina iz podmorja.

Kad je riječ o ruskoj agresiji na Ukrajinu ne treba očekivati promjene. Iako je Netanyahu bio jedan od bliskih partnera ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ako se nastavi ili poveća utjecaj Islamske Republike Iran u tom ratu, može se očekivati da će Jeruzalem biti skloniji podršci Kijevu. Ali više tihoj nego javnoj.

Spominje se mogući napad na Saudijsku Arabiju

Arapske zemlje koje su potpisale Abrahamske sporazume o normalizaciji odnosa s Izraelom - Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Maroko, Sudan - neće ih raskidati. Jer od njih imaju previše koristi na ekonomskom i sigurnosnom planu. Bit će vjerovatno prigovora u slučaju radikalnih akcija Ben-Gvira i njegove stranke, ali ništa više od toga.

Proces pristupanja Saudijske Arabije i Indonezije tim sporazumima bit će zaustavljen. Nastavit će se dosadašnji model saradnje, potiho, nevidljivo javnosti kako ne bi izazvalo proteste. Posebno u Indoneziji. Taj bi status quo mogao biti narušen ako se Teheran, o čemu se spekulira u zapadnim medijima, odluči na vojnu operaciju. Trenutno se spominje mogući napad na Saudijsku Arabiju. Teokratski režim bi se na tako nešto mogao odlučiti da smiri proteste koji su izbili zbog ubistva djevojke koja nije nosila maramu na glavi kako je to moralna policija zamislila.

Najveća je nepoznanica vjerovatne nove izraelski vlade njen izgledni premijer. On, što je stariji to je skloniji ispadima i potezima koji imaju za cilj zaštitu njegovih interesa. A to je uvijek opasno, posebno na i dalje kriznom Srednjem istoku.