Vijesti

Užasni zločini u Srbiji alarm su i za nas. Evo kako možemo preventivno djelovati

Ubistva u školi u Beogradu kao i ubistva u selu nadomak Beograda potresli su region i odaslali  upozoravajuću poruku.

Šok i nevjerica zahvatili su region. To je ono što se najkraćem može reći za ovu nezapamćenu tragediju u Srbiji.

Ogromna tragedija

Da, zaista se radi o ogromnoj tragediji. Tuga je to pregolema za sve. Za nastradalu djecu, za njihove roditelje, školske drugove i nastavnike, za širu društvenu zajednicu.

Ipak, ima i onih koji imaju neke svoje nerazumne razloge, a koji istovremeno ne shvataju ozbiljnost situacije i još uvijek šalju neshvatljive i zastrašujuće komentare.

No ovaj tekst ne želimo posvetiti njima. Cilj je pokušati objasniti kako i zašto se to desilo, ali i uputiti apel za hitnu intervenciju i poduzimanje energičnih mjera, čak i kod nas u Bosni i Hercegovini.

Prije svega, moramo shvatiti da za ovakve zločine nema granica. Ništa nije daleko da se ne bi i mi mogli suočiti sa ovakvim ili sličnim zločinom na našim prostorima.

Teror drugova, nedostatak empatije, gubitak poštovanja, izgubljen osjećaj za pozitivne društvene pojave, pristup oružju, nedostatak vaspitne dimenzije u školama, pa i dramatičan ambijent u kome živimo, postaju naša svakodnevnica na koju se, nažalost, postupno navikavamo.

Oponašanje negativaca

U nju spadaju i pretjerano i nekontrolisano pa i vrlo štetno korištenje mobilnih uređaja, izgubljen osjećaj potrebe za učenje i rad, obožavanje i oponašanje negativaca i divljenje olako stečenom bogatstvu...

Sve  rečeno mora biti  upozorenje za sve segmente društva, političare na svim nivoima,  bitne i prepoznatljive pojedince, roditelje, nastavnike , socijalne ustanove i policiju...

Prije svega, to je alarm na zakonodavce da ovaj tragičan događaj shvate ozbiljno i da se svi skupa posvetimo prevenciji i pravilnoj edukaciji, kao i afirmaciji pozitivnih dostignuća pojedinaca u društvu u cjelini.

Ne dozvolimo da nam ideal postanu nerad, siledžijstvo, bahatost i nepoštovanje pozitivnih društvenih dostignuća.

Moramo sve učiniti da spriječimo ovu strahotu i to na vrijeme kako ne bi kukali i hvatali se za glavu i pitali "šta nam se ovo desi“.

Sveli na minimum

Moramo se poslužiti pozitivnim primjerima zemalja koje su vršnjačko nasilje sveli na minimum, ako ne i u cijelosti eliminirali.

Do sada smo u više navrata govorili o uspješnoj reformi obrazovnog sistema u Finskoj. Ona je tako postala jedna  akademska velesila sa sjajnim rezultatima i mnogim zemljama postala uzor kojim putem treba ići.

A zašto baš u ovom kontekstu spominjemo Finsku? Zato što je ova država upravo novom strategijom protiv vršnjačkog nasilja sistemski riješila ovaj problem.

U nastavku teksta ćemo se, u najkraćem, upoznati sa inovativnim pristupom sprečavanja vršnjačkog nasilja sa  tzv. KiVa sistemom.

Naime, KiVa metoda je inovativni finski program protiv zlostavljanja temeljen na školskim aktivnostima, istraživanju i dokazima za sprečavanje zlostavljanja i zaustavljanje uznemiravanja u učionicama i izvan njih.

Impresivni rezultati

KiVa je akronim za strategiju. Dolazi od finske riječi "Kiusaamista Vastaan", što znači "protiv maltretiranja".

Strategija je nastala na Univerzitetu u Turkuu 2007. godine.

Brojne škole u Finskoj koriste ovu metodu u borbi protiv vršnjačkog nasilja. Postignuti rezultati su impresivni, ne samo sa smanjenjem vršnjačkog nasilja nego u skoro potpunom eliminacijom ove pošasti.

To je efikasna metoda koja je našla primjenu i u nizu drugih evropskih zemalja. Brojne studije su potvrdile efikasnost ove  metode. 

Cilj ove metode je smanjenje, sprečavanje i kontrola uznemiravanja među učenicima bilo koje vrste, uključujući i maltretiranje preko interneta.

Fokus djelovanja usmjeren je prvenstveno na svjedoke i gledaoce. To je ključni aspekt metode, a ne isključivo fokus na žrtvu ili žrtve.

Zašto na svjedoke? Pa i mi smo svjedočili vršnjačkom nasilju koje se prikazuje na društvenim mrežama, ali i među nasilnim navijačkim grupama i njihovom uživanju u bolovima koje trpi žrtva.

Zadatak ovog programa je da promijeni pravila ponašanja u grupi i da svi on i koji se “tuku”, ali i "publika", budu odgovorni za ono što se dešava pred njihovim očima.

Metoda sa tri cjeline

Metoda se sastoji od tri cjeline: 

- Za uzrast od 6 do 9 godina

- Za uzrast od 10 do 12 godina

- Za prelazak na srednje obrazovanje, dostupno samo u Finskoj

Ovakva metodologija sadrži detaljna uputstva za sve bitne činioce školskog sistema i posebne materijale za nastavnike, učenike i roditelje, kao program koji je trajno ugrađen u škole.

Nema potrebe posebno napominjati da program treba da vode posebno i dobro obučeni stručni ljudi. 

To je prije svega potreba da učenici  usvoje znanje kako i na koji način poboljšati međusobne odnose i znanje o različitim vrstama uznemiravanja.

Tu su i lekcije o poštovanju i empatiji učenjem kroz pomoćne materijale, audiovizuelne sadržaje, videoigre, kao i materijali za učitelje i roditelje.

Osjetljivost problema

Svi o ovom problemu razgovaraju, od pojedinca, roditelja, školskog osoblja do onih koji su odgovorni za organiziranje obrazovnog sistema. 

S obzirom na osjetljivost ovog problema učenici imaju priliku iznijeti svoje mišljenje, tako što bi svoj stav poslali u virtualni sandučić, kao i da iznesu ocjene o prilikama u kojima su bili žrtve.

Osim toga, postavljen je virtuelni sandučić za one učenike koji nisu htjeli da iznesu svoju situaciju pred ostalima. Time mogu preko njega da poruče da su žrtve ili da prijave situacije kojima svjedoče.

U prethodnom tekstu dali smo osnove metode koja je kompleksna i efikasna i koja zavređuje detaljno upoznavanje i primjenu i u našem obrazovnom sistemu.

Posebno je to važno jer za naš obrazovni sistem vlada mišljenje da je urušen, neefikasan te daleko od ispunjavanja temeljnih obaveza i ciljeva.

Ova finska metoda zavređuje pažnju. Rezultati njene primjene i poštovanje rezultata koje je postigla na eliminaciji vršnjačkog nasilja u Finskoj nam nalaže da je u potpunosti proučimo i obavezu da je primijenimo.

Situacija u našem društvu je također alarmantna. Nije dovoljno samo opisivati stanje, već je neophodna hitna akcija i preventivno djelovanje da ne bismo zakasnili i došli u situaciju da se pitamo “šta nam se ovo desi”.

(Autor Mirsad Đonlagić je ekspert u oblasti visokog obrazovanja)