Dugo je vladalo uvjerenje da su slonovi, zajedno sa nekim drugim velikim životinjama poput ajkula, gotovo imuni na maligne bolesti.
Međutim, najnovija istraživanja ukazuju na suprotno – velike životinje ne samo da oboljevaju od maligniteta, već su mu čak sklonije nego manje vrste.
Iako su slonovi razvili posebne biološke mehanizme za borbu protiv ove bolesti, istraživači sada tvrde da nije tačno da je stopa maligniteta kod njih neuobičajeno niska, prenosi IFL Science.
Dioba ćelija
Teorijski, što je životinja veća, to ima više ćelija u tijelu. Kako organizmi rastu, njihove ćelije se neprestano dijele, a svaka dioba nosi rizik mutacija koje mogu dovesti do malignih bolesti. Također, duži životni vijek, koji je često povezan sa veličinom, znači i više ćelijskih dioba tokom života, što dodatno povećava rizik od maligniteta.
Ovo logično objašnjenje, međutim, dovelo je do jednog naučnog paradoksa – Petovog paradoksa. Još 1970-ih, britanski epidemiolog Richard Peto primijetio je da velike životinje, uključujući slonove i kitove, ne umiru od raka tako često kako bi se očekivalo. To je pokrenulo niz istraživanja u potrazi za posebnim mehanizmima koji bi mogli objasniti ovu otpornost.
Mitovi o slonovima kao vrstama koje gotovo nikada ne obolijevaju od maligniteta postali su veoma popularni, kako u naučnim krugovima, tako i u javnosti. Ipak, istraživanje koje je predvodio profesor Chris Venditi sa Univerziteta u Redingu baca novo svjetlo na ovu temu i zaključke svoje studije objavili su u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).
Venditijev tim je analizirao podatke o stopama maligniteta kod 263 različite vrste životinja, uključujući velike sisare poput slonova i žirafa, ali i neke reptile. Ranije studije su već pokazale da su velike životinje sklonije raku, ali se smatralo da je ta veza relativno slaba. Međutim, Venditi i njegov tim su ponovili analize i potvrdili da veće vrste zaista imaju veću vjerovatnoću da obole od malignih bolesti.
"Svi znaju mit da se slonovi plaše miševa, ali kada je riječ o riziku od raka, miševi su ti koji imaju manje razloga za strah. Pokazali smo da veće vrste, poput slonova, zaista češće obolijevaju od maligniteta – što je i očekivano, s obzirom na to da imaju mnogo više ćelija koje mogu postati kancerogene", izjavio je Venditi.
Istraživači su napravili razliku između sisara i ptica s jedne strane i vodozemaca i gmizavaca s druge. Naime, dok ptice i sisari prestaju da rastu kada dostignu zrelost, mnoge vrste vodozemaca i gmizavaca nastavljaju da rastu tokom cijelog života. Bez obzira na ovu razliku, u obje grupe je potvrđeno da veće vrste imaju višu stopu obolijevanja od maligniteta.
Jedan od najvažnijih zaključaka studije jeste da slonovi nemaju neuobičajeno nisku stopu obolijevanja.
"Nismo pronašli dokaze da azijski slon ima izuzetno nisku učestalost maligniteta, iako se često navodi kao tipičan primjer Petovog paradoksa", navode autori studije.
Međutim, to ne znači da su slonovi potpuno nezaštićeni. Njihove stope obolijevanja od raka možda jesu više nego kod miševa, ali su približno jednake životinjama koje su deset puta lakše, poput tigrova. To sugeriše da su slonovi kroz evoluciju razvili specifične mehanizme koji im pomažu u borbi protiv bolesti.
Kada su vrste morale brzo da postanu veće, razvile su i izvanredne mehanizme odbrane od malignih bolesti. Slonovi ne moraju da strahuju od svoje veličine – razvili su sofisticirane biološke alate za kontrolu tumora. To je sjajan primjer kako evolucija pronalazi rešenja za složene izazove.
Naučnici su već ranije otkrili da slonovi posjeduju veliki broj kopija TP53 gena – ključnog gena koji ima ulogu u suzbijanju malignih tumora. Dok ljudi imaju samo jednu kopiju ovog gena na hromozomu 17, slonovi ih imaju oko 20. TP53 gen pomaže u popravci oštećenih ćelija i sprečava da mutacije prerastu u malignitet.
Slično tome, druge vrste su razvile svoje mehanizme zaštite. Na primjer, Riketsov slijepi miš (Myotis ricketti) je poznat po tome što je smanjio ekspresiju mnogih gena povezanih s malignitetom kod drugih životinja, čime je smanjio sopstvenu stopu obolijevanja.
Osim što su potvrdili da velike životinje češće oboljjevaju od malignih bolesti nego što se ranije mislilo, istraživači su otkrili i značajne izuzetke. Na primjer, iako se dugo vjerovalo da golo slijepo kuče (Heterocephalus glaber) nikada ne dobija rak, ta tvrdnja je opovrgnuta. Međutim, i dalje je nevjerovatno rijetko da ova vrsta oboli od malignih bolesti, što je čini zanimljivim modelom za dalje istraživanje.
Razvili odbranu
Sa druge strane, tigrica, popularna kućna ptica, ima znatno veću učestalost pojave malignih bolesti nego što bi njena veličina sugerisala. Tigrice obolijevaju od raka 40 puta češće nego što bi se očekivalo na osnovu njihove veličine, što je najveće odstupanje.
Iako su slonovi daleko od imunih na malignitete, oni i dalje predstavljaju dragocjen izvor informacija o tome kako organizmi razvijaju odbranu protiv ovih bolesti.
"Pronalaženje životinja koje su bolje u borbi protiv malignih bolesti otvara uzbudljive nove puteve istraživanja. Proučavanjem tih vrsta možemo bolje razumjeti kako rak nastaje i potencijalno otkriti nove načine za njegovo liječenje. To bi moglo dovesti do revolucionarnih terapija u budućnosti", zaključuje dr Batler.
S obzirom na to da su slonovi evoluirali tako da razviju složene mehanizme za suzbijanje malignih tumora, naučnici se nadaju da će razumijevanje ovih procesa jednog dana pomoći u stvaranju novih terapija za ljude. Do tada, ostaje nam da nastavimo sa istraživanjima i učimo iz bioloških rešenja koja su nastajala milionima godina evolucije.