Vijesti

Vučić finansira, a Dodik gradi aerodrom u Trebinju. Opasne namjere kriju se iza ove investicije?

Aleksandar Vučić i Srbija u potpunosti plaćaju, a Milorad Dodik gradi golemi međunarodni aerodrom u Trebinju, s terminalom većim od 7.000 kvadrata i pistom dužom od zagrebačke i beogradske! Iako u krugu od samo 50-ak kilometara postoje čak četiri međunarodna aerodroma – Podgorica, Tivat, Dubrovnik i Mostar – od viška aerodroma glava ne boli, očito smatra šef iznimno posjećene i međunarodno tranzitne Republike Srpske, piše Slobodna Dalmacija.

Ovo nije ni prvoaprilska ni predizborna šala, nego ozbiljan projekt za koji je nedavno, koncem aprila, raspisan međunarodni konkurs za izradu projektno-tehničke dokumentacije. Aerodrom će se nalaziti na kraškom području 14 km zapadno od centra Trebinja i zauzimati će površinu od preko 300 hektara. Premjeri zemljišta su već obavljeni, a upravo su u toku izvlaštenja. Sve je definirano još prošle godine dogovorom Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Vrijednost projekta procijenjena je na početnih 150 miliona eura, no ambicije koje vrište iz međunarodnog konkursa već na prvi pogled iziskuju dvostruko, pa i trostruko, deblje kese.

Ogromna i ambiciozna investicija

Aerodrom Trebinje se definira kao dostojan parnjak najvećih 5 aerodroma u široj regiji koji mogu primati avione širokog trupa, a čemu ne udovoljavaju ni Split, ni Priština, ni Skopje, ni Sarajevo, ni Podgorica. Dužina piste je zadana na 3.500 m, širina na 45 m, a okretišta će morati imati mogućnosti za manevriranje gigantskih Airbusa 330 i Boeinga 777 (inače, beogradska pista duga je 3.400, a zagrebačka 3.250 m). Predviđeni broj aviooperacija na ovom aerodromu luci od 2023. do 2037 procijenjen je na više od 11 hiljada godišnje, što zvuči smiješno ako se zna da su aerodromi Pula i Tivat, naprimjer, prije pandemije imale oko 10, odnosno 7 hiljada operacija. Planirana je i izgradnja putničkog terminala kapaciteta 3 miliona putnika godišnje, te cargo terminala dnevnog kapaciteta čak četiri puta većega od onoga dubrovačkog. Tu su i vatrogasni centar te hangari za poslovnu avijaciju koji će ugošćavati silne biznismene što dolaze investirati u istočnu Hercegovinu. Srbijanska državna firma Aerodromi Srbije koja raspisuje konkurs u potpunosti će gospodariti velebnim trebinjskim aerodromom.

Ključno je pitanje: ko će letjeti s ovog aerodroma, pošto je okolna mreža aerodroma više nego dovoljna, Trebinju ne gravitira baš puno ljudi, a tamošnji turizam je još u povojima? Ako se cilja na iseljene u svijet, njima je na samo 30-ak kilometara dalje Dubrovnik.

Ekonomske logike za aerodrom Trebinje već na prvi pogled nema ni u tragovima, no neku drugačiju logiku nude možda koruptivni interesi ili kuloarska nagađanja kako se investicijom Aerodroma Srbije zapravo kamuflira buduću vojnu namjenu tog objekta. Možda će u istočnoj Hercegovini za koji mjesec prve konture dobiti pista koja zapravo kani udomiti eskadrile ruskih ili srpskih lovaca? Gabariti uzletno-slijetne staze možda se kroje po ruskim transportnim „antonovima“, a ne po Boeingu 777, kako se deklarira u konkursu?