Kome se da malo zastati i pogledati unazad, vidjet će kako se u ovom trokutastom cirkusu neprestano vrtimo u krug i shvatit će, ili bi barem trebao, da nam na naplatu dolaze svi raniji propusti i da od njih dolaze sve naše propasti.
U bespućima Interneta, na kojem se ništa ne može izgubiti i u kojem nema izbrisivog, naišao sam na tekst kojeg sam pisao davne 2005. godine.
Nesposobno ministarstvo
''Ministar sigurnosti prividno sigurne zemlje, izjavio je kako bi bio sretniji kad bi institucije Bosne i Hercegovine mogle same prepoznati one koji ne provode zakon i koji ga krše. Tako je reagirao, jer Ashdown mora sam tražiti kršitelje zakona. Samim time, ministar je potvrdio kako je njegovo ministarstvo, kao i sva druga, nesposobno'', stajalo je tada u uvodu teksta o krizi koja je zavladala zemljom nakon što je tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown posmjenjivao dužnosnike vlasti i kad smo, po tko zna koji put, zatapkali u mjestu.
Da je izbrisati imena i zamijeniti ministarstvo, sve bi bilo isto kao što je danas. Zemlja je prividno sigurna, visoki predstavnik lovi krivce po zemlji, a ministarstva su i sada, kao i tada, nesposobna.
Ništa se, dakle nije promijenilo. Samo su izmijenjeni glumci u glavnim ulogama a kulise i radnja su iste. Isti su i statisti, ako nisu u međuvremenu napustili zemlju ili našli smiraj pod nemirom natopljenim tlom. Zemlja tapka u mjestu i bezuspješno lovi krivce za krizu jer opet nije na vrijeme poduzela ništa da spriječi tko zna koje po redu propadanje i urušavanje (s)ustava.
Pretvaranje i zanemarivanje
Na naplatu nam je došlo neprestano guranje pod tepih naših problema i likovanjem nad nezadovoljstvima onih drugih.
Na naplatu nam dolazi što se krivci za koračanje unazad i tapkanje ne vide u ogledalima, a ako se i ugledaju, onda stave masku. Zato su nas godine pretvaranja i zanemarivanja svih problema i zataškavanja nakaradnosti na svim razinama i svim smjerovima dovele tu gdje jesmo – da glumimo aktivne građane i da država glumi da je jaka i da joj je jedan od glavnih stupova čvrst.
A pokazuje se da je prostotuiranom pravosuđu došlo na naplatu igranje s politikama i pokazivanje zubi na kradljivcima nekoliko metara drva i novinarima zbog nategnutih kleveta. Sada se, eto, taj stup savija jer ne zna kako da privede čovjeka koji je pokupio sam kusur od naših nenaplaćenih grijeha i poveo zemlju u još jednu krizu.
Nova klapa
Smiješno je slušati, pogotovo nakon što ispliva kakav tekst iz arhiva od prije 20 godina, kako je država jaka i kako pokazuje svu svoju ozbiljnost kad je u pitanju gubljenje kompasa mornara Milorada Dodika koji, čini se, ne želi spuštati jedra.
Svaki dan nepoduzimanja ničega kad je u pitanju proces zbog procesa koji nas gura na još jedan početak, čini Dodiku puhanje u jedra i osnažuje ga u njegovoj namjeri da nema natrag. Zato svi oni koji govore kako su institucije pokazale ozbiljnost i snagu očito ne gledaju u ogledala ili su im maske urasle u lice da ih ne mogu skinuti baš kao i stolice s kojih se mogu maknuti zalijepljena dupeta.
U Bosni i Hercegovini, pisali su o tome i velikani pa je čak i naš jad dobio Nobela – a ni on nam nije zajednički – uvijek se ponavljaju iste stvari. Samo ih drugačije upakujemo i samo se pod maskama kriju neka druga, pokvarena lica. Statisti, građani kojima životi prolaze u začaranim krugovima, nemaju druge nego čekati novu klapu.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
