Sada je neslužbeno, a uskoro će biti službeno: Zapad pravi suštinski obrat u sigurnosnom konceptu odnosa prema istoku od kooperativnog prema konfrontacijskom.
Srž je to teksta koji je na mrežnim stranicama na Uskrs objavio američki dnevni list The Washington Post. Novinari su razgovarali s osam visokih, neimenovanih evropskih i američkih dužnosnika koji su potvrdili da je u izradi dvaju ključnih dokumenata - Strateškog koncepta NATO-a, prvog nakon 2010. godine, i Američke strategije nacionalne sigurnosti - došlo do promjene paradigme. Koja se neće odnositi samo na vojni aspekt, nego na sveobuhvatnu sigurnost, dakle financije, ekonomiju, međunarodne odnose. Osim ruske agresije na Ukrajinu, na odluku o konfrontacijskom pristupu djelovala je i informacija da većina ruskog stanovništva podržava vojnu operaciju kao što je bilo i 2014. godine kad je prisvojen Krim. Pa tako u krugovima stratega više nije riječ o “Putinovom” nego o “ruskom ratu”.
Nacionalna strategija nacionalne sigurnosti SAD, kako doznaje WP, neće se više koncentrisati isključivo na Narodnu Republiku Kinu, nego će među ugrozama visoko mjesto imati “ruski izazov Ecropi”. No, NR Kina ostaje prioritet.
Strateški koncept Saveza je prije 12 godina pozivao na “istinsko strateško partnerstvo” s Rusijom. Dokument koji će biti objavljen u junu, na redovnom summitu Saveza u Madridu imat će suparnički pristup.
"Smisleni dijalog, kakvom smo težili prije, nije opcija za Rusiju", rekao je glavni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg na konferenciji za novinare početkom ovog mjeseca. Glavni sekretar je definirao nove smjernice nakon vanrednog summita prošlog mjeseca kad su se “lideri složili da će dugoročno resetirati naše odvraćanje i odbranu, suočiti se s novom sigurnosnom stvarnošću" sa znatno više snaga na istoku, više borbenih mlažnjaka na nebu i više brodova na moru”. Stoltenberg je tada potvrdio da je Rusija okrenula leđa sporazumu s NATO-om iz 1997. godine koji “više ne postoji”.
Dio tog procesa je i odluka EU da krene u ubrzano lišavanje ovisnosti o ruskoj energiji, nafti i plinu prije svega - odluka o uglju je već donesena. Kao što je Evropa nakon naftnog šoka 1970-ih godina smanjila ovisnost o ‘crnom zlatu’ iz Zaljeva, tako se sada ubrzano okreće obnovljivim izvorima energije. SSSR i Rusija su se činili vjerodostojnim partnerima, nakon pada Berlinskog zida kreirana je slika buduće saradnje (sigurnosni prostor od Vancouvera do Vladivostoka, a ekonomski od Lisabona do Vladivostoka) koji bi vodio kontroli Eurazije. I držao pod nadzorom NR Kinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin skršio je te ideje.
“Mislili smo da će međuovisnost i povezanost voditi prema stabilnosti jer imamo interese koji koreliraju. Sada smo vidjeli da to nije slučaj. Rusija je bila snažno povezana s Evropom, globalizirana”, rekao je neimenovani dužnosnik. “Međuovisnost, sada smo vidjeli, može imati za posljedicu ozbiljne rizike, ako je zemlja dovoljno nemilosrdna. … Moramo se prilagoditi situaciji koja je apsolutno nova”, zaključio je, prenosi Jutarnji list.
Poznati teoretičar realističnog pristupa u međunarodnim odnosima Stephen M. Walt je prije nekoliko dana u časopisu Foreign Policy objavio da je ruska agresija konačna potvrda da politika ima prevlast nad ekonomijom. Putin se odlučio na vojnu intervenciju iako protiv toga govore svi ekonomski argumenti. I on je koristio pojam “međuovisnost” (interdependence) koji je sažetak teorije iza koje stoji drugi poznati profesor Joseph S. Nye.
Slika novog odnosa s Rusijom može se iščitati iz odluke američke administracije da zabrani uvoz ruske nafte, da suspendira trgovinski status Moskve, a Rusija je izbačena iz UN-ovog Vijeća za ljudska prava.
Promjena strukture sigurnosnih odnosa je nužna, navodi Alexander Vershbow, bivši američki ambasador u Rusiji, a kasnije zamjenik glavnog tajnika NATO. Koji postavlja važno pitanje završetka rata u Ukrajini. “Ima li uopće kraja? Ili se nastavlja neugodnim prekidima vatre, ni rat ni mir, nekoliko godina?”
Sasvim je razumljivo da će se određeni nivo dijaloga s Moskvom nastaviti, Evropa je na to prisiljena zbog geografije, ali to će biti sadržajno drukčiji diskurs koji će počivati na konfrontaciji. I na maksimalnom očuvanju interesa, primjerice europskih ulaganja u toj zemlji. Ne živeći u iluziji zajedničkih interesa.
"Na kraju želimo vidjeti slobodnu i neovisnu Ukrajinu, oslabljenu i izoliranu Rusiju i jači, ujedinjeniji, odlučniji Zapad. Vjerujemo da su sva tri cilja u dosegu”, rekao je Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Joea Bidena u emisiji "Meet the Press" na NBC-u.
