Svijet

Zapad se okrenuo protiv Kine: Lagala je o izbijanju epidemije, zbog čega se razvila pandemija. Sada planira jeftino kupiti evropske firme

Britanski ministar vanjskih poslova, sada i v. d. premijera Dominic Raab, upozorio je Kinu da nakon izbijanja epidemije nema više “povratka na uobičajeni način poslovanja - business as usual”. I da bi međunarodna zajednica trebala zatražiti odgovore od Pekinga o upravljanju krizom.

Riječ je o samo jednom od recentnih oštrih napada na Kinu kojoj je uobičajeno ponašanje kad su u pitanju unutrašnje krize nanijelo ozbiljnu štetu na međunarodnom planu.

Posebno je važno što je ovaj napad došao iz Ujedinjene Kraljevine koja je ranije donijela odluku da bi zloglasni Huawei mogao dobiti pristup izgradnji dijela sistema  5G mreže. Sada se u visokim krugovima Konzervativne stranke i o tome otvaraju polemike. London je i svoju “postBrexit” sudbinu vezao uz što snažnije trgovanje s Kinom. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je u intervjuu za Financial Times također oštro napao Kinu:

"Očito ima stvari koje su se dogodile a o kojima se ne zna”. I dodao da je "naivno" reći da je kinesko upravljanje koronakrizom bilo bolje nego što je u drugim zemljama.

Nekoliko je elemenata koji su izazvali burnu reakciju Londona i Pariza. Upravo je u petak Kina službeno priznala da je zataškavala broj mrtvih u Wuhanu: broj je sada za 50 posto veći. Koliko je stvarno, poznavajući metode rada Kineske komunističke partije, vjerovatno nećemo saznati.

AP je objavio kako je kineska vlast čak šest dana odbijala javno priznati da je suočena s epidemijom. Procjene su naučnika da se u tih šest dana moglo poduzeti više mjera koje bi obuzdale krizu. U svakom bi se slučaju moglo ublažiti globalno širenje virusa.

Kina je učinila sve što je u njenoj moći, a to je puno, da natjera Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) da ne reagira na upozorenja s Tajvana da se u Kini događa nešto vrlo ozbiljno i prijeteće. WHO je zbog pritiska Pekinga čak odbio odgovarati na novinarska pitanja vezana uz Tajvan i njegovu uspješnu borbu protiv epidemije.

Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian, koji je slavu stekao vrijeđanjem stranih dužnosnika na Twitteru tokom svog diplomatskog mandata izvan zemlje, sve je to odbacio i rekao da je korekcija broja preminulih u Wuhanu rezultat “statističke provjere”. Precizirajmo, brojka je povećana za 1290 preminulih.

Ukupno, nakon “statističke provjere”, 3.869. Iz samog Wuhana su se i tokom karantina uspijevale probiti informacije u kojima se navodilo da službene brojke nisu tačne, što je argumentirano dnevnim brojem naručenih urni. Što se sada i potvrđuje.

Zhao Lijian je sve to mirno prešutio i pozvao na međunarodno jedinstvo: “Imperativ je da se sve zemlje ujedine u borbi protiv epidemije kako bi pobijedile u tom ratu”.

Zapad je, dakle, svjestan da je Kina svojim pogrešnim potezima te politikom skrivanja i kontrole vijesti u velikoj mjeri odgovorna za trenutnu krizu koja trese cijeli svijet. I baca ga, kako stvari stoje, u najveću recesiju od Velike depresije koja je počela 1929. godine.

I Kina panično pokušava popraviti svoju sliku u međunarodnoj javnosti. Čim je kriza u Kini počela gubiti dah, propagandna mašinerija se pokrenula. Pekingu je bilo jasno da mora što prije pokazati da je glavni igrač na globalnoj sceni koji nudi pomoć na sve strane.

Što nije bilo teško jer je EU bila u totalnom khaosu, a ni u Sjedinjenim Državama situacija nije bila bitno bolja. Primjer je Beograd, gdje je sam predsjednik Aleksandar Vučić dočekao avion u kojem su bili kineski stručnjaci i medicinska oprema.

No, Kina se potrudila da srbijanski mediji niti jednom riječju ne navedu da nije riječ samo o pomoći, nego većinom o kupljenoj opremi. Kad je dan kasnije stigla pomoć iz EU, dakle roba koja nije kupljena, nije bilo niti jedne kamere. A mediji su onako usput navodili kako će Srbija moći koristiti nekoliko stotina miliona eura pomoći Evropske unije. U novcu, bespovratno.

U avionu koji je 12. aprila stigao iz Kine u Zagreb, kako stoji u službenom saopćenju, bila je oko 60 tona medicinske opreme “i vrijedna donacija”. Dakle, veliku većinu tereta je Hrvatska platila. Kineska je oprema stigla i u Italiju, jedinu članicu G7 koja je pristupila kineskom mega-projektu “Jedan pojas, jedan put”.

EU je pak zaključio da bi Peking mogao ovu krizu iskoristiti za nastavak svojih malignih politika: djelovati na jedinstvenom evropskom tržištu, prihvatajući uvjete, ali s firmama koje iza sebe imaju punu podršku države. Tako je dobiven posao na izgradnji Pelješkog mosta i kupljena njemačka firma za proizvodnju robota Kuka, čime je Kina za sitan novac dobila neizmjerno vrijednu tehnologiju.

U situaciju u kojoj će evropske ekonomije padati za oko 10 posto mjesečno sasvim je jasno da bi strateške firme, čija vrijednost na finansijskim tržištima strmoglavo pada, mogle postati plijenom predatorske kineske politike. I zato se već 12. aprila oglasila Margrethe Vestager, izvršna potpredsjednica Evropske komisije, pozvavši članice da same preuzmu udjele u kompanijama i tako ih spase da ne padnu u kineske šape.

U četvrtak se oglasio i evropski povjerenik za trgovinu Phil Hogan s istim  pozivom preporučujući članicama da razmotre povezivanja ranjivih kompanija. Irski povjerenik je posebno naglasio da su na meti kapaciteti zdravstvene industrije te istraživački centri koji rade na razvijanju vakcina.

Konačno, i na nedavnom sastanku ministara obrane NATO-a je istaknuto da je potrebno sačuvati kritične industrije koje su davno kao svoj cilj zacrtali Kinezi.

Čini se da tako Vučić ostaje jedini u Evropi koji će po svom glavnom gradu lijepiti plak

S druge strane stiže jasna poruka Pekingu: “Evropa nije na prodaju”.

Kina je, kako je lijepo zaključila EK prije godinu, sistemski rival. I sad se ta politika konačno i provodi.