Vijesti

Zapadni Balkan nije prioritet za njemačku vanjsku politiku pa ni za EU. Politolog otkriva šta bi bilo najbolje za BiH i Crnu Goru

Posljednje službeno putovanje kancelarke Angele Merkel u inozemstvo vjerojatno će ju odvesti na Balkan. U medijima se spominje susret s liderima Zapadnog Balkana u Tirani (14. septembra), ali se neslužbeno čuje da bi kancelarka prethodno mogla navratiti u Beograd. U Berlinu još nema službene potvrde.

Ako ipak tako bude, bio bi to snažan signal da najmoćnija političarka Europe šesnaestogodišnji mandat završava posjetom regiji kojoj je davno obećan prijem u Europsku uniju, ali je i dalje u čekaonici.

Unatoč velikim riječima o „europskoj perspektivi”, koje se još uvijek izgovaraju u diplomatskim prigodama, programi njemačkih stranaka pred izbore 26. septembra vrlo skromno i uvijeno govore o toj „perspektivi“. Zapravo, nijedna jedina stranka ne navodi eksplicitno da će se zalagati za punopravno članstvo Srbije i susjeda u EU-u, pokazuje analiza DW.

„Zapadni Balkan nije prioritet za njemačku vanjsku politiku, pa ni za EU. To je već godinama jasno. U Berlinu već dugo godina prevladava stav da je regionalni prioritet stabilnost,pa što god to značilo“, kaže za DW sarajevski politolog Jasmin Mujanović.

DW je analizirao programe šest vodećih njemačkih stranaka, sastavljene za predstojeće parlamentarne izbore (26. rujna). To su opsežni dokumenti, obično od sto do dvjesto stranica, gdje svaka stranka navodi kakvu bi politiku vodila na raznim područjima ukoliko dobije povjerenje birača.

Socijaldemokrati, prema anketama vodeća snaga koja će, kako trenutno stvari stoje, dati idućeg kancelara, regiji u programu posvećuje ovih par rečenica: „Susjedstvo Europe na jugu i istoku obilježeno je krizama i rastućim utjecajem drugih država. Ovim izazovima EU mora prići novim konceptom europske susjedske politike. Integrirat ćemo zemlje Zapadnog Balkana.“

PROČITAJTE  EU: Odmah spustiti tenzije između Beograda i Prištine

Ne precizira se kakav je to „novi koncept” susjedske politike, ni što znači „integracija“ Srbije i susjedstva.

Demokršćani odlazeće kancelarke Angele Merkel navode ovoliko: „Zalažemo se da dalje intenziviramo vezivanje država Zapadnog Balkana za EU, jer su sigurnost i stabilnost neposrednog susjedstva od velikog interesa. Ipak, unutarnja kohezija EU-a ne smije biti oslabljena prijemom novih članica. Zemlje kandidatkinje moraju ispuniti sve pristupne kriterije.”

Sličnu formulaciju – prvo unutarnje jačanje i reforme EU-a, a proširenje možda nekad – posljednjih godina koristi francuski predsjednik Emmanuel Macron zbog čega je povremeno kritiziran iz Berlina. Ali sada kao da se i demokršćani priklanjaju toj retorici.

Stranka Zeleni se zalaže za više odgovornosti u susjedstvu EU-a i jedina uopće spominje mogućnost proširenja. „Politika proširenja EU-a je uspješna priča koju hoćemo nastaviti. Zato se zalažemo za konkretne napretke u europskim integracijama zemalja Zapadnog Balkana.”

Zeleni u programu nabrajaju reforme u pogledu demokracije, pravne države, borbe protiv korupcije, zaštite manjina (posebno Roma), pomirenje i procesuiranje ratnih zločina.

Od konkretnih koraka na kojima bi radili, ali bez detalja kako to misle provesti, navode se vizna liberalizacija za Kosovo, napredak dijaloga Beograda i Prištine, početak pregovora EU-a sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, stvaranje građanskog društva u BiH… Zeleni također odbacuju novo povlačenje granica po etničkim principima.

Desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) jedina jasno kaže da je protiv proširenja EU-a: „Zapadni Balkan je važan dio Europe i sve više postaje interesna sfera stranih sila. Radi stabilizacije zalažemo se za privilegirano partnerstvo sa zemljama regije. Sigurnosna suradnja s njima mora se produbiti s obzirom na migracijska kretanja. Striktno odbijamo proširenje EU-a.”

PROČITAJTE  Građani Sarajeva će od sutra imati tople radijatore u svojim domovima

Njemački liberali i Ljevica u programima ne spominju Zapadni Balkan.

Za regiju se, dakle, redom predviđaju „integracija“, „intenziviranje vezivanja za EU“, „konkretni napreci“ i „privilegirano partnerstvo”. U pitanju su već udomaćene i rutinske formulacije, tumači Aleksandra Salamurović, lingvistica koja se na Sveučilištu u Jeni bavi analizom jezika politike i medija.

„Diskurs proširenja EU-a se ni konceptualno ni jezično ne razvija, a samim tim se i na planu konkretne političke akcije ništa ne mijenja”, kaže Salamurović za DW. „Kvantitativna lingvistička analiza programa najznačajnijih stranaka pokazuje da se Zapadni Balkan spominje vrlo rijetko, dok su druge geopolitičke regije od mnogo većeg značaja, na primjer takozvani globalni Jug.”

Prema posljednjim anketama čini se da bi novu vladajuću većinu mogli imati socijaldemokrati i Zeleni, kao u vrijeme Gerharda Schrödera i Joschke Fischera. No ovog puta će im vjerojatno trebati i treći partner – neizvjesno je hoće li to biti liberali ili Ljevica.

Politolog Jasmin Mujanović dodaje da su političari u regiji odavno shvatili da je proširenje EU-a zaustavljeno, pa su se okrenuli „novim sponzorima” poput Rusije, Kine i Turske, te nekim starim projektima u novom ruhu, kako on vidi takozvani „srpski svijet“. Možda bi, dodaje Mujanović, za BiH, Crnu Goru i Kosovo bilo bolje kada bi Zeleni prevladali u Ministarstvu vanjskih poslova, jer geopolitičke pozicije socijaldemokrata naziva „gotovo rusofilnima”.

Naši sugovornici su ipak suglasni: tko god došao na vlast, to neće značiti nikakve tektonske promjene u njemačkoj politici prema Zapadnom Balkanu.



Povezani postovi: