Donbas, prostrana ravnica na istoku Ukrajine, koja dodiruje granicu s Rusijom postala je centrom vojnih zbivanja u ratu u Ukrajini. No, tako je već osam godina, a žitelji se pripremaju na još žešći napad. Naime, stručnjaci predviđaju da će predstojeća bitka za kontrolu nad teritorijem separatističkog dijela oblasti Donjeck i Lugansk biti ključna u oblikovanju nastavka rata, nakon što su ruske jedinice doživjele neuspjehe u pokušaju okupacije Kijeva i sjevernih dijelova Ukrajine.
Satelitske snimke već danima prikazuju gomilanje ruskih jedinica pred Donbasom, a ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba nedavno je poručio kako će predstojeća bitka svijet "podsjetiti na Drugi svjetski rat", piše CNN.
Rusko zauzimanje Donbasa moglo bi spasiti Putinove ratne planove, a poraz bi mogao učvrstiti već postojeće uvjerenje Zapada da je invazija zapravo neuspješna. Kakav god ishod bitke bio, Donbas će biti devastiran, kao da sama geografska blizina Rusije i njen posljedični utjecaj na historiju i kulturu nije bila dovoljna.
Teška industrija i sumnjičavost prema strancima
On koji su prije 2014. živjeli ili su proučavali život u Donbasu tvrde da je to industrijski centar, čiji su stanovnici decenijama bili sumnjičavi prema vanjskim utjecajima. Tokom većeg dijela 20. stoljeća Donjecki bazen ugljena, čega je Donbas zapravo akronim, bio je industrijska žila kucavica cijelog Sovjetskog Saveza.
To je također bilo mjesto "industrijske proizvodnje s ekstremno visokim ulozima i represije. Teror je bio prisutan pod sovjetskom vlašću. Represija se događala u cijelom Sovjetskom Savezu, ali intenzivno baš u Donbasu", rekao je Markijan Dobčanskij, saradnik na Ukrajinskom istraživačkom institutu Univerziteta Harvard.
Rast proizvodnje čelika i željeza, razvoj željeznice i brodarske industrije u Mariupolju pomaknuli su Donbas od rudarskih korijena. Ipak, tri decenije nakon raspada SSSR-a ta je ukrajinska regija doživjela ekonomski krah. Pad standarda i rastuće siromaštvo obilježili su tranzicijsko doba. Ipak, Donbas je ostao industrijski centar Ukrajine te nadopunjuje inače poljoprivredno orijentiranu ekonomiju zemlje.
Doseljavanjem ljudi iz raznih dijelova SSSR-a, mentalitet se nije promijenio. To je možda stoga, što je i historijski Donbas bio pod svojevrsnom kontrolom Rusije, za razliku od ostatka Ukrajine koji je često bio pod tuđom vladavinom. Prema jedinom ukrajinskom popisu stanovništva nakon pada SSSR-a, više od pola žitelja Donbasa bili su Ukrajinci, dok su Rusi činili samo trećinu populacije. Unatoč tome, ruski je ostao dominantan jezik, jer se u Ukrajini, zbog već spomenutih historijskih promjena, izgubila veza između jezika i nacionalnog identiteta.
Uz to, gradovi Donbasa prilično su udaljeni od ostalih urbanih sredina u Ukrajini, a naročito od Kijeva, stoga nije čudno da se prozapadna politika u Donbasu nije toliko ukorijenila. Rory Finnin, vanredni profesor ukrajinskih studija na Univerzitetu Cambridge, upozorava da ne treba vjerovati narativu Kremlja da je Donbas "proruski" ili "antiukrajinski". To pokazuju i ankete provedene neposredno pred početak rata, u kojem su žitelji Donbasa odbacili tvrdnje da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod" i da bi Rusija i Ukrajina trebale biti "jedna država".
Srce Rusije i carska ekspanzionistička politika
No, proruski separatisti i zbirka drugih političkih pokreta pokušala je iskoristiti određenu izoliranost Donbasa od ostatka Ukrajine za probijanje svojih ideja, vjerovatno ne znajući za tvrdo razmišljanje tamošnjih ljudi koji su kritični prema svakoj vlasti, bilo evropskoj, bilo ruskoj.
"Proruski separatizam prije 2014. bio je izrazito manjinska pozicija, a organizirani pokret nije postojao. Ljudi bi imali vrlo jak osjećaj da su rudari, metalci ili da su u proletarijatu. Također su imali osjećaj da su dio ukrajinske republike, ali ideja je bila da Donbas nadilazi nacionalne identitete", ustvrdio je Dobčanskij.
Unatoč tome, Donbas, odnosno Donjecka i Luganska oblast oduvijek su bile "na piku" ruskog vodstva. Na propagandnom plakatu iz Lenjinovog doba stoji kako je Donbas "srce Rusije", ilustrirajući ga zaista kao srce iz kojeg se žile protežu diljem ostatka SSSR. Prije toga, Donbas je bio dio Nove Rusije, termina koji se davao za nove teritorije na zapadu u sklopu carske ekspanzionističke politike. Finnin tvrdi da su gradovi poput Donjecka, Luganska i Mariupolja "mjesta na kojima su Rusi mogli vidjeti određenu verziju sebe." A čini se i kako ruski predsjednik Vladimir Putin i dalje vidi sliku Nove Rusije.
Analitičari već neko vrijeme upozoravaju da je Putinova želja obnoviti Sovjetski Savez, zemlju u kojoj je ostvario solidnu karijeru obavještajca. Neki u svojim procjenama idu toliko daleko da smatraju kako Putin "vjeruje da je poput careva" i "potencijalno pozvan od Boga kako bi kontrolirao i vratio slavu ruskog carstva." No, obnova ruskog carstva ne ide bez zauzimanja Donbasa. "To je simbolički vrlo važno; Donbas je opskrbljivao cijeli Sovjetski Savez sirovinama", rekao je Dobčanskij.
Stoga je ruski predsjednik odlučio preusmjeriti svoje vojne snage na područje iz kojeg je 2014. uspio izvojevati aneksiju Krima. Opterećen historijskim značajem, odlučio je dovršiti rat u Ukrajini do 9. maja, odnosno Dana pobjede kojim se obilježava pad nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
"Postoji mogućnost da će Putin sada krenuti u napad kako bi učinkovito prepolovio Ukrajinu. To će mu dati dovoljno argumenata da može proglasiti pobjedu na domaćem terenu i ublažiti svoje kritičare koji tvrde da je ovo bila promašena invazija. Zauzimanje Donbasa bila bi utješna nagrada, jer je Kijev sada izvan ruskog vojnog dosega, ali to je dobra utješna nagrada", rekao je Samir Puri, viši stručni saradnik za urbane poslove sigurnosti i hibridnog ratovanja na Međunarodnom institutu za strateške studije, koji je bio promatrač u Donbasu do 2015.
Raspirivanje mržnje
U tom nastojanju pomažu i proruske separatističke skupine koje od 2014. drže dio teritorija Donbasa podijeljen na Narodne Republike Donjeck i Lugansk. Njihovo postojanje priznale su jedino Rusija i Sirija, dok Ukrajina tvrdi da je riječ samo o područjima pod privremenom ruskom okupacijom. Naravno, pregovora između ukrajinske i proruske strane nije bilo, što je rezultiralo životima 14.000 ljudi te raseljavanjem gotovo 1,5 miliona ljudi, od kojih je većina izbjegla u dijelove Donbasa pod ukrajinskom kontrolom ili u Kijevsku oblast.
Rusija je i na druge načine pokušala potaknuti proruske osjećaju u Donbasu. Stanovnicima se od 2019. nude ruski pasoši, a propaganda je raspirila priču o etničkim Rusima koji su na meti ukrajinskih nacionalista, što je Putinu poslužilo kao jedno od opravdanja za rat.
"Od 2014. Donbas je postao žrtveno janje u ruskim narativima. To je mjesto na kojem su Rusi njegovali kult žrtve. Uspjeli su svoje vlastito raspirivanje rata pretvoriti u narativ o žrtvi od strane ukrajinskih nacionalista", istaknuo je Dobčanskij.
No, tek treba vidjeti hoće li bitka za Donbas biti posljednje poglavlje rata ili put k idućoj fazi sukoba. Ratišta su od 2014. dobro utvrđene, a za razliku od ostatka Ukrajine, borbeni uvjeti bit će specifični. Osim mješavine urbanog i ruralnog područja, Puri upozorava kako se vojnici bore na već ionako razrušenom teritoriju. Oni koji su tamo ostali, pozvani su da odu. Deseci tisuća ljudi, prema tvrdnjama ukrajinskih vlasti, samo u Mariupolju nije bilo te sreće.
Ruske postrojbe će pokušati opkoliti Ukrajince na istoku napadajući sa sjevera, naprimjer iz Izjuma ili Sjeverodonjecka, s Crnog Mora, ali i sa svog teritorija. Stručnjaci tvrde da je nakon Mariupolja na redu Slavjansk, zbog svog strateškog značaja na koridoru kojim bi se spojile Narodne Republike i Krim. No, pritom bi mogli naići na žešći otpor nego u ostatku Ukrajine, jer je njihovim vojnicima taj teren itekako dobro poznat.
"U vojnom smislu Rusima je ugodnije voditi rat u Donbasu nego što je to bilo u Kijevu, Sumiju ili Harkivu. Ali to je također mjesto gdje se nalaze najiskusnije i utvrđene jedinice ukrajinske vojske tako da će se suočiti s najžešćim otporom", zaključio je Dobčanskij.
