Zastupnik u Saboru Hrvatske Bojan Glavašević, koji je ujedno i sin Siniše Glavaševića, ratnog izvjestitelja iz Vukovara koji je u Vukovaru i ubijen, oglasio se o dijalogu i pomirenju sa Srbijom.
Na Facebooku je objavio poduži status u kojemu je govorio o dijalogu, pomirenju i onome što možemo napraviti.
Naslovio ga je "O dijalogu, pomirenju i onome što možemo učiniti mi".
"Kako uspostaviti dijalog kad bi sugovornik trebao biti Vučić?"
"Već dugo razmišljam o pitanju na koje još uvijek nemam odgovora, a ono glasi: kako uspostaviti dijalog, kad bi sugovornik u tom dijalogu trebao biti Aleksandar Vučić?
Dijalog su svojevremeno uspostavili Ivo Josipović i Boris Tadić. Nijedan od njih dvojice nije imao ruke okrvavljene u ratu, niti je ratnim huškanjem dolijevao ulje na lomaču nacionalne mržnje u devedesetima. Dijalog nije teško uspostaviti s ljudima čiji životopis nije priča o konstantnim pokušajima gašenja dijaloga i profiterstva na ljudskoj agoniji. Ali kako razgovarati s čovjekom koji i danas guši dijalog u vlastitoj zemlji, koji ratnog zločinca iz Vukovara, Veselina Šljivančanina, naziva prijateljem i dekretom ga postavlja u glavni odbor svoje stranke, SNS-a?
Aleksandar Vučić od svojih stavova iz devedesetih nije odstupio ni milimetra, samo ih je umotao celofan malo drugačije retorike. Svaki dijalog s takvim čovjekom je unaprijed osuđen na propast, jer je s njegove strane neiskren.
Milorad Pupovac je u pravu kad kaže da bez Srbije neće biti potpunog pomirenja, u to nemam nimalo sumnje. To pomirenje nam je nasušno potrebno, ako želimo našoj djeci ostaviti bolje šanse da ne dožive rat nego što smo imali mi", počinje Glavašević.
Piše zatim o tome šta možemo činiti dok se ne pojavi neko drugi na srpskoj strani kome ćemo moći vjerovati.
"Što onda možemo činiti dok čekamo da se s druge strane pojavi netko kome možemo vjerovati, netko tko onu Pupovčevu i Plenkovićevu pogaču može mijesiti zajedno s njima, i nama?
Možemo razgovarati s pojedincima i organizacijama iz Srbije, poput Aleksandre Jerkov i "Žena u crnom", i podržavati ih. Možemo putem razvojne pomoći pomagati organizacije civilnog društva u Srbiji koje rade na demokratizaciji, antikorupciji i transparentnosti, koje rade na boljem obrazovanju, na tranzicijskoj pravdi i izgradnji kulture dijaloga i nenasilja.
Možemo biti čvrsti i odlučni u reagiranju na autoritarne tendencije vladajućih stranaka u Srbiji, pa čak i ako to znači privremene (naglašavam, privremene!) blokade nekih dijelova pristupnih pregovora, poput poglavlja 23., i stvaranjem pritiska za reforme i za zadovoljavanjem barem minimalnih standarda vladavine prava, građanskih sloboda i sloboda medija. Možemo prema Srbiji voditi dugoročnu, održivu politiku koja nije temeljena na skupljanju sitnih dnevnopolitičkih poena i nacionalizmu. Moramo biti zainteresirani za ono što se u Srbiji zbiva, jer nas se naše susjedstvo itekako tiče i odražava se na našu zemlju", dodao je.
Zaključuje kako nikada ne smijemo zaboraviti da građani Srbije i režim koji govori za njih nisu jedno te isto.
"I ono najvažnije: nikad, ali baš nikad ne smijemo zaboraviti da između građana i režima koji u njihovo ime govori ne postoji znak jednakosti.
I, na kraju, možemo se nadati da će s vremenom na čelo Srbije opet doći netko s kim ćemo moći raditi na pomirenju, iskreno i prijateljski, netko čija ruka nije nosila kalašnjikov po okupiranom Sarajevu, i nije uprljana mržnjom. To od srca želim i Hrvatskoj i Srbiji", zaključuje.
