Film

Žbanić iz Los Angelesa: Nije politika kriva što nismo dobili Oscara, nego matematika. Teško je ljude natjerati da gledaju film o genocidu

Jasmila Žbanić, rediteljica filma “Quo Vadis, Aida?” i njen suprug, producent Damir Ibrahimović, održali su online konferenciju za novinare iz Los Angelesa, na kojoj su, između ostalog, rekli da se osjećaju privilegirano, počašćeno, te da je nominacija za Oscara dala veliki zamah filmu

“Poslije svega ovoga tek počinje svjetska kinodsitribucija, sve nagrade i nominacija za Oscara povećali su interes za filmom i bit će prikazan u velikom broju svjetskih zemalja naredne dvije godine”, kazao je Ibrahimović.

“Izuzetno sam sretna da su ljudi prihvatili film, da ga osjećaju kao svoj, a ovo kao naš zajednički uspjeh. Dobila sam mnogo divnih i dirljivih poruka pred i poslije ceremonije, izuzetno sam dirnuta i osjećamo veliki talas dobre energije koji je dolazio do nas. Ne samo za Oskara, nego za cijeli film”, kazala je Žbanić.

Rediteljica je pojasnila da je tokom pet godina njegovog nastajanja, jako puno ljudi podržalo film, od ideje i samih početaka koji su bili najteži, u produkcijskom smislu, riješeni su zahvaljujući ljubavi i energiji individua.

“Nakon projekcije, film je imao ogromnu podršku prijatelja, do nominacije smo došli također zahvaljujući njima. Oni su članovima Akademije sugerirali da ga pogledaju, nakon Venecije su oklijevali distributeri da ga kupe, to nam je uzelo neko vrijeme. Puno prijatelja je radilo s nama da dođemo uopće u ovu poziciju koja je apsolutno nevjerovatna. Nemoguće je nabrojati imena, ali oni su tu i oni su iza nas”, kazala je Žbanić.

Na pitanje novinara kako komentira dodjelu Oscara danskom filmu “Another Round”, te je li možda presudilo da nagrada ne ode u njene ruke jer se “Aida” bavi pričom o genocidu u Srebrenici, na koju svijet nije spreman, Žbanić je rekla:

“U toku kampanje, kada smo pokušavali doći do glasača da pogledaju film, imali smo zid u kojem su ljudi govorili, pretežak je, ne mogu to gledati, genocid. Čovjek koji je radio PR bio je deprimiran koliko nije mogao nagovoriti kolege da pogledaju film. Dakle vi ne možete lobirati da neko glasa za vas, ali možete lobirati da pogleda film. Međutim, nama je bilo važno da ga napravimo.

Dosta ga je ljudi pogledalo da bude nominiran, ali možda ne dovoljno da bi dobio Oscara. Kada smo se družili sa ljudima, članovima Akademije, čuli smo od njih da nisu pogledali film. Mislim da to ne treba gledati kao da neko ne voli Bosnu i Hercegovinu, jednostavno film je težak, a mi nismo mogli pokrenuti mašineriju, treba recimo poslati hiljade DVD-jeva za generacije koje ne gledaju filmove preko interneta. Mi nismo imali novca za to, Mislim da se ne radi o politici, više o nekoj matematici”, kazala je Žbanić.

Pojasnila je da je situacija u Bosni i Hercegovini, kada se radi o filmskoj industriji veoma teška.

“Mi sada imamo ponudu američkih producenata da radim jedan blockbuster i meni bi bio interes da se u ovoj regiji, u Bosni i Hercegovini, potroši 40 miliona dolara, ali ne može, nema povrata poreza koji imaju Srbija i Hrvatska. Ako dođe do takvog filma, rani su pregovori, onda bi se morao snimati tamo, a ne u BiH. Mi smo pokušali državnim nivoima objasniti da je “Quo Vadis, Aida?” anacionalni projekt, film će se snimati u Trebinju, Širokom Brijegu, Stocu, cijela BiH profitira od toga. Na lokaciji na kojoj smo radili ostavljeno je puno para, to je industrija koja angažira puno ljudi i bilo bi fantastično kada bi našli sagovornike.

Kao predsjednica Udruženja reditelja i rediteljica pokušala sam razgovarati na državnom nivou, Fortina Vlada KS nam je obećala određena izdvajanja ove godine, ali to se mora dizati na veći nivo”, kazala je Žbanić, dodajući da kolege iz Beograda imaju ugovore do 2025. godine, jer imaju puno posla upravo zbog te podrške.

Ibrahimović je napomenuo da je budžet filma “Quo Vadis, Aida?” bio 4,5 miliona eura, te da je novac koji su dobili od Fondacije za kinematografiju bio dovoljan samo da plate statiste i poreze na njihove honorare.



Povezani postovi: