Kolumne

Zdravo, ma gdje bili, heroji Mostara: O, kako su besmislene sve ostale vijesti

Zamislite primio Sattler Čovića. Ma, hajde. EU je protiv podrivanja ustavnog uređenja BiH? Zanimljivo. Huseinagić: ZDK će revakcinisati građane koji su prvu dozu dobili u inostranstvu. Ekstra! Biden tamo uveo nekakvu mjeru. Oduševljeni smo...

Dođu tako dani kad je sve pobrojano bitno ljudima kao lanjski snijeg.

Inače, većina informacija koje se plasiraju su potpuno besmislene. Čovjek se nerijetko zapita ko radi i kako ima volje kuckati saopćenja koja dolaze iz OHR-a i raznih bitnih ambasada kada odluče svoju zabrinutost javno iskazati, kako ostali novinari imaju volje izvještavati o nečemu što je toliko trivijalno i bez ikakvog značaja, pa i na kraju krajeva šta je poenta priče, ispričanoga...

Dugo jedan takav dan, kada je sve drugo nebitno, u BiH se nije desio – kao danas, pa i jučer, s tim da je jučer pola dana proteklo u iščekivanju, nervozi, spominjanju majki sucu i tako dalje. Danas. Danas je sve drugo manje važno od činjenice da je neki „smiješni“ Velež, davno prežaljeni, ali drčni i neukrotivi, prošao stostruko bogatijeg i trofejnijeg AEK-a.

Uspjeh je to s kojim se ne može mjeriti nijedan drugi poslijeratni klupskog nogometa u BiH, jer nijedan klub nije sličan Veležu, malo koji ima ili nikoji nema Veležovu priču i malo ko u BiH živi za uspjeh Rođenih kako to čine Mostarci, pa i Jablaničani, Konjičani...

Veležov uspjeh je epistemološki značajan – da pokaže iskustveno kroz šta se može proći i nakon svega kako se može ipak uspjeti, radovati, ludovati i šišati naćelavo od sreće. Pokazatelj je uspjeh sinoćnji da se može izdići iz sivila i zaslužiti sreća ako si pametan, pošten, marljiv, radišan. I ponosan kao što su Mostarci inače, inatni i nepokolebljivi. Sve se vraća, sve se plaća majmune, pjevao je svojevremeno na najboljem albumu ikad Edo Maajka, a ponekad se, s vremena na vrijeme dese ovakve stvari da pokažu da ovo vjekovno nepisano pravilo ima smisla.

I još nešto za kraj. Koliko vas je koji ste gledali sinoćnju utakmicu nakon gola AEK-a u hiljadu sto i osmoj minuti za 1:0 odnosno 2:2 u ukupnom skoru pomislili „ma ja, tako je to s Bosancima i Hercegovcima, sada će biti 4:0, klasična naša priča“?

Veležovi mangupi niti su pali fizički dovoljno da krahiraju niti ih je gol psihički utukao – naprotiv pokazali su sve ono što nije karakteristično za nas pa su na kraju nagrađeni. Veću nagradu za sve što je učinjeno u zadnje dvije godine u ovom klubu teško da su mogli zamisliti.

P. S. Danas nemojte očekivati na ovom portalu i igdje drugo pregršt bitnih vijesti, jer malo je koja bitna kao Veležov podvig protiv AEK-a.