Četvrti je dan od ubistva majke i sina u Kalesiji. Još uvijek nije pronađen osumnjičeni Emir Selimović za koga policijske agencije pretpostavljaju da se nalazi na teritoriji manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.
Na osnovu lokacije na kojoj je pronađeno njegov automobil i drugih tragova, smatralo se da je Selimović izvršio samoubistvo skočivši u jezero nadomak Prnjavora, međutim ni ta potraga nema rezultata.
Drugi dan od ubistava kakva smo po načinu izvršenja viđali samo u filmovima, u Kalesiji je Udruženje Snaga nezavisne žene organiziralo mirnu protestnu šetnju sa zahtjevima prema nadležnim institucijama. Na organiziranom protestu nisu se pojavile političarke iz lokalne zajednice, ministrice Vlade Tuzlanskog kantona, zastupnice u Federalnom parlamentu BiH i zastupnice u Skupštini Tuzlanskog kantona. Na društvenim mrežama pored njihovih, izostala je i reakcija muških kolega.
Potpuno odsustvo empatije i društvene odgovornosti.
Zato su umjesto predstavnica/predstavnika koji se nazivaju legitimnim i legalnim da govore u naše ime u institucijama na svim nivoima, progovorili korisnici društvenih mreža, oni kojima smeta hidžab ili fizički izgled neke žene. Medijima se tokom protestne šetnje obratila predsjednica Udruženja Snaga nezavisne žene Hasmira Malić. Nakon objave priloga i tekstova na društvenim mrežama i sama je postala žrtva online nasilja.
"Interesuje nas sistem koji je zakazao i koji plaćamo da u našem interesu radi. Pokazali su komentatori sa mišićima nabildanim tastaturama da Kalesija zaista ima ogroman problem i da će nažalost još puno Inela i Tarika biti. Nažalost prolazim torturu, ali ujedno mi je to i motivacija da još više radim na ovom problemu. Ono što mi je žao u ovom slučaju jeste činjenica su ljudi zaboravili zločin koji se desio i da su nastali vršiti nasilje nad mojim izgledom, likom djelu. Žao mi je što nisu registrovali da smo mi jedino ponudile ženama besplatnu pravnu i psihološku pomoć, jedine s konkretnim stvarima koje bi nekome mogle pomoći", kazala je Malić za Raport.
Aktivistica koja se bori protiv nasilja iz Gradačca Nerma Šarić upozorila je da se radi o online nasilju, ali nije prešutila ni činjenicu da oni koji su morali nisu preduzeli ništa i poslije ovog zločina.
"Online nasilje na kalesijskom portalu pokazuje u kakvom stanju svijesti se nalazi kalesijsko društvo i koliko potrebno raditi u toj sredini. Kalesija se tek u nijansama razlikuje od ostalih opština i gradova u Bosni i Hercegovini. S druge strane, svaka osoba koja sjedi u vijećima, skupštinama, Parlamentu FBiH, Parlamentarnoj skupštini BiH, svaka osoba koja sjedi u ministarskim i vladinim foteljama na teritoriju Federacije BiH, svojom šutnjom i neradom svjesno pristaje da bude suučesnik/saučesnica u svakom obliku nasilja, uključujući i femicid“, navela je Šarić
Danima nakon ubistava u Tuzlanskom kantonu vlasti, predstavnici institucija u lancu nedjelovanja deseti put šute i čekaju da prođe. Jedina političarka koja je govorila o Ineli i njenom sinu je zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice Duška Jurišić koja je kazala da će nakon ovih ubistava femicid biti uvršten u Krivični zakon FBiH.
"Nakon Ineline smrti, progovorile su brojne žene, koje su prijavile nasilje, ali im nisu pomogli. To je ključni dokaz da kobne greške čine mnogi u sistemu. Nakon ubistva Inele Selimović, predstavnici institucija kazali su da je tražila razvod, ali nije bilo prijava nasilja u porodici, što nikako ne može biti opravdanje za nečinjenje. Prije je odraz licemjerja i sistema i društva. Nakon ubistva Nizame, institucije (sud i policija) su priznale da je prijavila nasilje. I jedni i drugi odbacuju svaku odgovornost. Međutim svi smo saučesnici ukoliko ćutimo, zatvaramo oči, ne djelujemo, ne pomjerimo granice naših mogućnosti, ne mijenjamo sebe i one oko sebe. Institucije, agencije i organizacije imaju nazive, ali i imena i prezimena rukovodilaca, koji treba da počnu raditi na dugotrajnoj misiji liječenja društva od nasilja. Oni koji hoće i umiju“, kazala je Jurišić.
Da su institucije u Kalesiji propustile priliku da zaštite Inelu i njenog sina sve glasnije govore komšije i prijatelji, a govore i žene u Kalesiji koje su bile žrtve nasilja ili su još uvijek da im upravo lokalne institucije nisu pomogle, da ih nisu zaštitile i da nemaju povjerenja u iste.
