Pregovori između Sjedinjenih Država i Rusije o razmjeni zatvorenika, uključujući košarkašicu Brittney Griner, moraju se odvijati u tajnosti i bez pompe, poručio je u četvrtak Kremlj. I tako odgovorio na izjavu američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena koji je u srijedu najavio da uskoro planira o tome razgovarati s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom, dodajući kako je SAD iznio "zamašnu ponudu" na stol. Osim Brittney Griner, traži se i oslobađanje Paula Whelana koji je priveden u hotelu u prosincu 2018. i optužen za špijunažu, a zatim osuđen na 16 godina zatvora. SAD navodno u razmjeni nudi Viktora Bouta, osuđenog ruskog trgovca oružjem.
U drugoj polovini 2022. Kina bi trebala "stabilizirati zaposlenost i cijene, održati ekonomiju unutar razumnog raspona i nastojati postići najbolje moguće rezultate", prenijela je državna novinska agencija Xinhua nakon sastanka partijskog Politbiroa kojim predsjeda predsjednik Xi Jinping i kojemu je tema bila procjena stanja u ekonomiji. Kineski bruto domaći proizvod u prvom je polugodištu porastao samo 2,5 posto na godišnjem nivou, što stavlja velik pritisak na drugo polugodište (cilj je bio 5,5 posto), u okruženju zabrinutosti zbog recesije u svijetu, neizvjesnosti zbog rata u Ukrajini i zabrinutosti zbog ponovljenih obustava rada uzrokovanih covidom (zaključavaju dijelove Wuhana, grada iz kojeg je covid krenuo), piše Jutarnji.
Čekanje mira
Iako djeluju razrožnim, ove su dvije vijesti povezane u slojevitosti današnjeg međunarodnog poretka. To su pokazala i saopćenja objavljena nakon razgovora američkog i kineskog predsjednika, Joea Bidena i Xi Jinpinga (američko izuzetno šturo). Xi je rekao da dvije strane trebaju raditi na deeskalaciji regionalnih kriznih žarišta (poslije izrijekom spominjući Ukrajinu), a Bijela kuća da su raspravljali o regionalnim i globalnim pitanjima. Posljednje informacije govore da je došlo gotovo do stagnacije američke ekonomije.
Russia Matters, odjel pri Sveučilištu Harvard, 20. je jula objavio analizu u kojoj se vraćaju moćnom umu pruskog generala. Carl von Clausewitz u sedmoj knjizi djela "O ratu" uvodi pojam Kulminationspunkt, tačka kulminacije, definirajući ga kao "trenutak u kojem su preostale snage dostatne za održavanje obrane i čekanje mira". Sugerirajući da je ruska agresija na Ukrajinu došla u tu fazu. Američki su obavještajni izvori objavili kako procjenjuju da je od početka agresije 24. februara iz stroja izbačeno (ubijeno, ranjeno) oko 75.000 vojnika. Procjene su bile da je Rusija krenula u agresiju s između 100 do 120 hiljadu vojnika. Popuniti tako desetkovane jedinice u kratkom razmaku (rat je 24. jula ušao u šesti mjesec) bez mobilizacije vrlo je teško. Moskva sada i na prvu liniju kao ispomoć dovodi plaćenike, grupu Wagner, navodi u petak obavještajna služba britanskog Ministarstva odbrane.
August bi stoga trebao biti presudni mjesec rata. Rusija nastavlja sporim napredovanjem na istoku zahvaljujući velikoj vatrenoj (pre)moći. Ukrajina najavljuje ofanzivu na jugu kojom bi pod kontrolu vratila grad Herson. Britanski vojni obavještajni izvori navode da Rusija zbog toga prebacuje trupe prema jugu, što ne slabi njezine pozicije na istoku jer Ukrajina nema dovoljno snage za napad na dva ratišta. Ako ne uspije kod Hersona, tada se i Kijev približava svom Kulminationspunktu. Sudar takva dva stanja na ratištu kreira aporiju, niti jedna strana ne želi priznati nemoć pa je pripravna i na očajničke čine kako bi potvrdila nepostojeću snagu, istodobno odbijajući ideju pregovora o primirju. Paradoksalno, u takvim okolnostima raste vjerovatnost mirovnog sporazuma.
Rat u Ukrajini jedinstven je po dosegu posljedica koje se ne odnose samo na širu regiju, zapad Eurazije, nego trese i Latinsku Ameriku. Brazil najavljuje da želi nadomjestiti manjak žita na svjetskom tržištu, a Washington na svaki način nastoji vratiti venecuelansku naftu na svjetsko tržište. Rat katalizira i akcelerira brojne procese pa je donedavni izopćenik, saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman, primio predsjednika Bidena, a zatim posjetio Grčku i Francusku. U širokom spektru posljedica ističu se dvije koje bi, prije svega, mogle imati, neočekivano, pozitivan utjecaj na smirivanje rata.
Neupitno je da se Evropa nalazi pred najvećom energetskom krizom u historiji. Uskoro će se napuniti godina kako se Moskva počela poigravati isporukom plina najvećem kupcu i najboljem platcu, Evropskoj uniji. Cijene plina su se, uz naftu, popele na historijski nivo i dale pogonsko gorivo inflaciji na koju ova generacija stanovništva i donositelja odluka nije naučena. Bilo je tumačenja da je ruski predsjednik Vladimir Putin još tada, dakle prošlo ljeto, planirao ovakav energetski pritisak na EU. Ne bih se složio, poznato je da Putin nije strateg, nešto malo taktičar, prije operativac koji zna uhvatiti Kairosa, grčkog boga sretnog trenutka, za čuperak da mu ne umakne.
Tada je radio pritisak na EU da pusti u promet Sjeverni tok 2 i da bude pripravna na pregovore o novoj sigurnosnoj arhitekturi zapada Euroazije, pri čemu bi on, zbog energetskog pritiska, imao jaču pregovaračku poziciju. S konačnom idejom da sve verificira s predsjednikom Bidenom. Kad je jedinstvo Zapada onemogućilo željeni ishod, napao je Ukrajinu, a zatim su se događaji odvijali prema zakonitostima nepredvidivosti i neizvjesnosti.
Odluka Moskve da, nakon što je dobila pravo da željeznicom vozi gotovo sve što želi u enklavu Königsberg, sada Kalinjingrad te je, unatoč sankcijama, vraćena turbina iz Kanade za potrebe plinovoda Sjeverni tok 1. Odluka, dakle, da nakon svega toga smanjuje protok plina ima neupitni cilj: onemogućiti Njemačku da zapuni skladišta plina, čime Kremlj jača frontu prema Evropi. William Burns, direktor Centralne obavještajne agencije (CIA), rekao je 20. jula u Aspenu da Putin računa i na američki zamor ukrajinskom krizom. Već negdje u septembru, a najkasnije u oktobru kad će se užariti predizborna kampanja.
Moćne poluge
Obrazac djelovanja, pokazivanje dobre volje, a zatim odmah retorzija (dobar policajac, loš policajac u istoj osobi), vidljiv je i u dogovoru o izvozu ukrajinskog žita. Samo dan nakon što je sporazum dogovoren u Istanbulu Rusija projektilima gađa najveću ukrajinsku luku Odesu. Precizno, ne oštećujući nimalo civilnu lučku infrastrukturu. Dajući do znanja da će izvoz ovisiti o njezinoj milosti.
Dvije su to moćne poluge sile u ruskim rukama. Moskvi u korist ide i iskustvo stečeno tokom osam godina sankcija (od 2014. i aneksije Krima) pa su njezini finansijski magovi, ministar financija Anton Siluanov i guvernerka centralne banke Elvira Nabiullina, uspješno prebrodili prve mjesece iznimnog sankcijskog udara. Nomura, moćni japanski finansijski holding, objavljuje da Turska, Mađarska i Rumunija imaju najslabije temeljne pokazatelje na tablici rezultata tržišta u nastajanju. Najjače imaju Republika Kina na Tajvanu, Peru i - Rusija.
Izjava o odricanju odgovornosti: neupitno je da će zapadne sankcije ozbiljno nagristi rusku privredu, posebno ako krajem godine počne evropski embargo na naftu - što SAD nastoji izbjeći, zabrinut da bi mogao dovesti do nekontroliranog rasta cijena na svjetskim tržištima, a to bi negativno djelovalo na inflaciju i ekonomski oporavak. No, indikativan je dio kineskog priopćenja u kojem se govori kako bi trebalo djelovati da se "umanji rizik stagflacije (inflacija i ekonomska stagnacija) i recesije". Tome treba dodati važan element s početka: "stabilizirati zaposlenost". To pokazuje zabrinutost Partije za ekonomski razvoj na čije usporavanje djeluje i ruska agresija jer sankcije imaju ograničavajući učinak na kinesku privredu.
U Ukrajini su na vidjelo počeli izlaziti ozbiljni ekonomski problemi - više o tome u mom tekstu objavljenom u Globusu, pri čemu je posljednji znak objava energetske firme Naftogaz da nije u stanju ispunjavati finansijske obveze prema vjerovnicima (default).
Putinova je vojska vjerovatno došla do stanja koje se može opisati kao Kulminationspunkt, ali on diktira globalnu energetsku i prehrambenu politiku, imajući mogućnost da u svakom trenutku dodatno zaoštri - ili ublaži - postojeću krizu. Zbog toga se osjeća nedodirljivim, ali je i njemu vjerovatno jasno da bi poraz kod Hersona potvrdio da je car gol na bojištu. Drži se stoga one Sun Tzuove "sav se rat zasniva na obmani".
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij proteklih je sedmica znatan dio vremena proveo smjenjujući šefove obavještajnih službi, komandante istočnog ratišta, pa imenujući posebnog tužitelja za borbu protiv korupcije. Našao se pod pritiskom Zapada da osigura transparentnost trošenja novca koji stiže, a nakon što mu je odobreno prebaciti vraćanje postojećih dugova na kraj iduće godine.
Kijev u ovom trenutku nije u stanju, bez stalne i direktne pomoći Zapada, voditi rat koji je, izvan kinetičke dimenzije, postao sukob Rusije i Evrope/Zapada. To je još jedan od ishoda koji je Putin priželjkivao - situaciju u kojoj ne pregovaraju Kijev i Moskva, nego Moskva i Bruxelles/Washington. U tom je srazu Rusija slabija, ali osim energije i hrane, ima još nekoliko aduta: gotovo sigurno neće, ali može "slučajnim" napadom na jednu od članica NATO-a uvući Zapad u kinetički segment sukoba, što Zapad želi izbjeći na svaki mogući način; ima i dalje snažnu podršku Afrike, dijela Latinske Amerike i Azije, uz formalnu neutralnost Indije. To Kremlju daje čvrst oslonac u obrani političkih ciljeva. U ovom trenutku Rusija stoji bolje na bojištu. Naglasak je na "u ovom trenutku". Nuklearni adut je samo za "ne daj, Bože".
Zbog ovakve slike razvoja rata u Ukrajini u proteklih se tjedan dana pojavio određeni broj tekstova koji se fokusiraju na potrebu da se trenutak iskoristi. U srijedu 27. jula u The New York Timesu objavljen je esej "SAD i Rusija moraju početi razgovarati prije nego što bude prekasno". Autori su Samuel Charap, stručnjak za Rusiju u promišljalištu RAND, i Jeremy Shapiro iz Evropskog vijeća za vanjske poslove, stručnjaci čije se mišljenje traži i sluša. "Razilaženje između onoga što Ukrajina želi i onoga što su njezini zapadni partneri spremni dati odražava stvarnost u kojoj zapadni čelnici imaju podvojene ciljeve: predani su pomoći Ukrajini da se obrani od ruske agresije, ali pokušavaju spriječiti da sukob eskalira u veliki rat sila", pišu.
Dodaju zatim kako je sada pravi trenutak da Zapad otvori kanale komunikacije s Rusijom (u konzultaciji s Kijevom). George Friedman, mudri analitičar, u Geopolitical Futures piše tekst naslovljen "Čudni događaji i budućnost rusko-ukrajinskog rata" u kojem dogovor o izvozu žita tretira kao preludij mirovnom dogovoru. Zaključuje da niz smjena naznačuje razinu nestabilnosti i nesloge u Ukrajini, "stvarajući mogućnost, ma kako udaljenu, o razmatranjima koja bi mogla dovesti do neke vrste šireg sporazuma".
Konačno, predsjednik Zelenski i njegovi najbliži suradnici neprestano govore da rat treba završiti do zime, što vojno nikako neće moći.
U tom se svjetlu može gledati Blinkenova ponuda Lavrovu, razgovarati, virtualno, telefonom, koristiti diplomatske kanale da se utvrde smjernice smirivanja, primirja. Rat je izazvao previše problema Zapadu gdje rastu teškoće - pala je vlada Marija Draghija u Italiji, Francuska se suočava s manjinskom vladom, Bugarska je u kaosu, Mađarska djeluje destruktivno. Putin dobiva što je htio, pregovore sa SAD-om, ne njega i predsjednika Bidena, to će biti jako teško, ali ipak s Washingtonom. Pa bila i povod košarkašica. Iako ide u domenu teorije zavjere, spomenut ću da je Brittney Griner uhićena 17. veljače, tjedan dana prije početka invazije. Je li već tada netko u Moskvi razmišljao o argumentu kojim će SAD moći uvući u pregovore ako zatreba?
Kao što svaka ozbiljna teorija strateškog predviđanja traži, uvijek treba sagledati više mogućih scenarija jer je središnji termin moderne geopolitike, posebno njezina dijela koji se temelji na uvođenju modela kvantne mehanike u teoriju međunarodnih odnosa, neizvjesnost. Sve navedeno može propasti zbog niza razloga, od unutarnjopolitičkog pritiska na predsjednika Zelenskog (zbog čega je odustao od ideje pregovora s Rusijom nakon što je izabran) do ruske osionosti. Kremlj, kako sam naveo, ima nekoliko moćnih alata u rukama. Ako i pretrpi poraz kod Hersona, ta će bitka dodatno iscrpiti ukrajinske snage. Pa će ruske na ostalim dijelovima bojišta moći zadržati pozicije ili čak i malo napredovati. U takvom razvoju dovoljno je da pričeka zimu. Zima bi opet mogla biti najbolji ruski saveznik u teškim ratovima.
Ako zima bude hladna…
"Uvijek usredotočen na ranjivosti koje može iskoristiti", tako William Burns tumači Putina. I ovo: "Profesionalno je obučen [kao časnik KGB-a] da bude cinik kad je riječ o ljudskoj prirodi. Nemilosrdno je sumnjičav".
"Ako se Sjeverni tok potpuno prekine i ako zima bude hladna, u europskim bi skladištima plina nestalo do kraja veljače", tvrde konzultanti Wood Mackenzieja, prenosi Bloomberg. "Globalna konkurencija za pošiljke goriva koje stižu morem se pojačava, prijeteći višim cijenama i nestašicama", zaključuje agencija.
Moj analitički pristup proizlazi iz realistične teorije međunarodnih odnosa koja se ne implementira automatski u Real-Politik. I zato tekst zaključujem procjenom da bi prekid sukoba bio blagotvoran u sadašnjim okolnostima, ali ne bi stvorio novi korejski vrući mir. Jer, niti jedna od strana u izravnom sukobu nije zadovoljna ostvarenim. Ukrajina će pripremati operacije oslobađanja teritorija - zbog čega je ulazak u članstvo EU i NATO-a iluzija - dok će Rusija, svjesna ukrajinskih planova, nakon predaha biti sklona preduhitrujućem napadu koji bi za primarni cilj imao osvajanje Odese i odsijecanje Ukrajine od Crnog mora. Širi plan ostaje zauzimanje teritorija barem do rijeke Dnjipro. Odlazak Putina ne mijenja suštinu politike, ruski je nacionalni imperativ kontrolirati što više europskog istoka.
Zbog navedenog je važno da EU i NATO izgrade moćnu barijeru na istočnom boku - srdačna dobrodošlica Finskoj i Švedskoj - kako bi osigurali da se budući sukob ni na koji način ne prelije prema zapadu. Mir na istoku Europe do daljnjeg pripada prošlosti ili da parafraziram: "Na istoku ništa novo, bit će rata".
