Iranski "sporazum“ predstavlja prešutno priznanje strateškog poraza Trumpove administracije i neuspjeha da ostvari gotovo sve svoje ratne ciljeve.
Sjedinjene Američke Države i Iran dogovorili su prekid borbi i ponovno otvaranje Hormuškog moreuza. Sve ostalo odgođeno je za narednih 60 dana primirja i period nakon toga.
S obzirom na to da je Hormuški moreuz bio otvoren i prije sukoba koji su pokrenuli Donald Trump i Benjamin Netanyahu, njegovo ponovno otvaranje nije neko veliko postignuće. Time se jednostavno vraća stanje kakvo je bilo prije rata, piše u analizi Sky Newsa.
Nakon rata koji je, prema procjenama, koštao 30 milijardi dolara, odnio hiljade života i uništio američku vojnu opremu vrijednu stotine miliona dolara, postavlja se pitanje: da li je ijedan od Trumpovih javno proglašenih ciljeva ostvaren?
Pet velikih 'ne'
Ne kada je riječ o iranskom nuklearnom programu:
Sudbina iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija i budućnost programa obogaćivanja tek trebaju biti predmet pregovora u narednim sedmicama. Program je daleko od toga da bude uništen.
Ne promjeni režima: Ajatolah Hamenei i više visokorangiranih komandanata jesu ubijeni, ali su ih zamijenile još tvrđolinijaške ličnosti koje, čini se, nisu raspoložene za kompromise.
Ne pomoći iranskom narodu da se pobuni protiv vlasti: Ako išta, rat je dodatno ojačao iransko rukovodstvo, posebno ako bude imalo koristi od ublažavanja sankcija kao dijela ovog sporazuma, što se čini vrlo vjerovatnim.
Ne uništenju iranskog arsenala balističkih raketa: Američki samoproglašeni i bombastični „ministar rata“ tvrdio je da je arsenal uglavnom neutraliziran. Međutim, procjene američkih obavještajnih službi govore da je 70 posto iranskih projektila i dalje operativno.
Ne obuzdavanju iranskih saveznika i posredničkih grupa: Čini se da oni, barem za sada, nisu obuhvaćeni nikakvim sporazumom.
Trumpovi pristalice istaknut će da je iranska vojska pretrpjela ogromne gubitke.
Njegovi saradnici vole naglašavati da se većina iranske mornarice sada nalazi na dnu mora. Međutim, ne tamo gdje je najvažnije. Iranska pomorska moć u Hormuškom moreuzu ostala je netaknuta, dajući Iranu pregovaračku snagu o kakvoj je ranije mogao samo sanjati.
Iransko ratno zrakoplovstvo jeste uništeno, ali je ionako uglavnom bilo zastarjelo. Veliki broj baza Iranske revolucionarne garde i vojske također je uništen, ali su njihovi pripadnici preživjeli i i dalje čvrsto drže vlast u zemlji.
Sporazum koji ne donosi ništa novo
Ukratko, Iran je unaprijed računao na to da će njegova konvencionalna vojska pretrpjeti teške gubitke, ali je uspio ostvariti ono što mu je bilo najvažnije.
Kako stvari trenutno stoje, ovaj sporazum ne postiže ništa od onoga što je postigao nuklearni sporazum Baracka Obame iz 2015. godine. Visoko obogaćeni uranij ostaje u Iranu, program obogaćivanja može se ponovo uspostaviti, a još uvijek ne postoji zabrana daljnjeg obogaćivanja uranija.
Trump je optuživao Obamu da je Iranu dao milijarde dolara. Pregovori koji će uslijediti nakon ovog memoranduma o razumijevanju vrlo vjerovatno će, na ovaj ili onaj način, dovesti do istog rezultata.
Trump je pronašao izlaz iz ovog rata. Sada ima veće šanse da spriječi globalni ekonomski kolaps. Nada se da će okrenuti novu stranicu i spasiti političke izglede svoje stranke pred predstojeće američke izbore na polovini mandata.
Diplomatski proces koji sada slijedi nosi ogroman ulog i bit će izuzetno težak. Iran je kroz ovaj rat stekao utjecaj kakav ranije nije imao. Njegova kontrola nad Hormuškim moreuzom omogućila mu je utjecaj nad petinom svjetske opskrbe naftom. Tu moć može koristiti kad god poželi i u budućnosti.
Zbog toga je vjerovatno da će Iran u pregovorima biti još manje spreman na ustupke. Napad na Iran pokazao se kao velika pogrešna procjena Donalda Trumpa.
Ozbiljno je narušio ugled Sjedinjenih Američkih Država u svijetu, dok je Iran potencijalno ostavio u jačoj poziciji. Ovaj rat ostat će upamćen kao jedna od najvećih strateških grešaka u historiji Sjedinjenih Američkih Država, piše Sky News.