Mike Newell je tražio glumicu srednjih dvadesetih godina koja bi mogla otkriti unutrašnji život radničke žene koja je ubila svog imućnog ljubavnika. Pregledao je stotine žena odgovarajuće dobi i izgleda, ali nije bio zadovoljan. Onda mu je neko preporučio potpunu nepoznanicu koja je radila u repertoarskom pozorištu u Lancasteru.
„Došla je u kancelariju direktora kastinga usred Sohoa, baš dok je prolazila policijska kola,“ prisjeća se Newell. „Rekla je: ‘Oh, volim malo nevolje,’ i otplesala do prozora. Pomislio sam, ‘Pa to je dobra vijest… jer ti si ta.’”
Bila je to 1984. godina, a ta „nevoljnica” bila je Miranda Richardson, koja se prijavila na audiciju za svoju prvu filmsku ulogu.
„Njegova priča je vjerovatno bolja,“ šali se Richardson, koja se tog prvog susreta sjeća manje teatralno.
„Tačno je da sam čula buku na ulici, ali sam bila i prilično ljuta. Došla sam iz Lancastera vozom, a morala sam se vratiti na večernju pozorišnu predstavu. Nisam ga upoznala, već samo ženu zaduženu za kasting, dok se na kraju audicije nije pojavila jedna silueta i počela kopati po frižideru u zadnjoj prostoriji.”
Ta silueta bio je, naravno, Newell i – nakon druge audicije – 26-godišnja Richardson dobila je ulogu Ruth Ellis u filmu Ples sa strancem, posljednje žene koja je u Velikoj Britaniji osuđena na smrt.
Godina je bila 1955. kada je Ellis, platinasta plavuša, 28-godišnja menadžerica noćnog kluba i majka dvoje djece, ubila svog nasilnog ljubavnika Davida Blakelyja ispred puba The Magdala Tavern u Hampsteadu. Odmah je počelo mitologiziranje slučaja. Tabloidi su imali savršen naslov („Namjeravala sam ga ubiti“, vrištao je Dundee Courier), ali ozbiljnija i kritičnija struja javnog mnijenja nije jenjavala zbog njene sudbine.
Poroti je trebalo samo 23 minute da je proglasi krivom za ubistvo, ignorišući olakšavajuće okolnosti, uključujući nasilje koje je pretrpjela od Blakelyja i spontani pobačaj, koje bi presudu mogle preinačiti u ubistvo iz nehata i spasiti joj život.
Ellis je postala kulturna ikona, a pravni aktivisti i umjetnici pokušavali su je otrgnuti iz ruku patrijarhalnog sistema koji ju je osudio na smrt. Ove godine prikazana je mini-serija A Cruel Love, adaptirana prema knjizi A Fine Day for a Hanging iz 2012. godine, autorice Carol Ann Lee. Također, obilježava se i 40. godišnjica filma Ples sa strancem, dobitnika nagrade „Award of the Youth“ na Filmskom festivalu u Cannesu 1985. godine.
Kritičar Roger Ebert tada mu je dao maksimalnu ocjenu, nazivajući ga „filmom zapanjujućih glumačkih ostvarenja i mračne atmosferske estetike“, dok ga je Time Out svrstao uz radove Rainera Wernera Fassbindera. Čak i oni koji nisu bili potpuno oduševljeni filmom odavali su priznanje Richardsoninoj izvedbi, Vanity Fair je pisao kako možda „svjedočimo rađanju nove Maggie Smith ili Vanesse Redgrave“.
Newell, danas 83-godišnjak, sjeća se da ga je scenarij privukao jer je prepoznao elemente iz života svoje majke. Iako je ona bila iz srednje klase, a ne iz radničke poput Ruth, i bila domaćica umjesto manekenke i hostese, i njenu je slobodu ograničavao tadašnji položaj žena u društvu.
Film nam prikazuje Ruth kao ambicioznu radničku ženu koja želi bolji život za svog sina i čuva se pred onima koji bi je mogli iskoristiti. Susret sa zgodnim, ali destruktivnim trkačem Davidom dovodi je u vrtlog strasti i nasilja. Rupert Everett, tada već zapažen glumac, donosi ulogu koja je istovremeno privlačna i odbojna.
Za Richardson, ovo je bio izazov ,nositi film zasnovan na stvarnim događajima i prikazati sve slojeve osobe koja polako gubi kontrolu. Iako je bila nova u filmskom svijetu, odigrala je ulogu instinktivno, bez puno pitanja na setu, što je priznala da ju je dovelo do iscrpljenosti.
Hemija između nje i Everetta, protkana surovim, ali i nježnim trenucima, nosi film. Tada još nije bilo koordinatora za intimne scene, ali Richardson kaže da se na snimanju osjećala sigurno.
Ples sa strancem završava pismom koje je Ruth iz zatvora poslala roditeljima svog ubijenog ljubavnika: „Uvijek sam voljela vašeg sina i umrijet ću ga voleći.“ No, kako je napisala teoretičarka bell hooks, „Ljubav i zlostavljanje ne mogu postojati zajedno.“
Priča Ruth Ellis i danas odjekuje, kao upozorenje i kao svjedočanstvo o patrijarhalnom nasilju i britanskom klasnom sistemu. Film ostaje umjetnički i društveni dokument koji nas podsjeća da ples sa strancem ponekad može završiti tragično.