Krvna linija

500 godina poslije: Naučnici sve bliže otkrivanju genetskog koda renesansnog genija Leonarda da Vincija

Raport.Ba
Leonardo_DaVinci

Naučnici iz Projekta Leonardo DNA kažu da su sve bliže rekonstrukciji 500 godina starog DNK Leonarda da Vincija – slavnog italijanskog polimata iz renesanse.

Prema nedavnom saopćenju, projekt je genetski potvrdio da Vinci mušku krvnu liniju koja seže do 1331. godine.

Projekt Leonardo DNA od početka je bio ambiciozan plan, a sada, nakon skoro deset godina, naučnici su bliže nego ikada ostvarivanju glavnog cilja: potvrđivanju mjesta konačnog počivališta Leonarda da Vincija.

Ako uspiju, to bi moglo otvoriti vrata sekvenciranju genoma ovog renesansnog genija. Tim se nada da će njihov rad omogućiti da se “bolje razumiju da Vincijevi izuzetni talenti i oštrina vida kroz genetske asocijacije”, piše Science Alert.

S tim saznanjem, naučnici bi čak mogli rekonstruisati i njegov trodimenzionalni lik.

Ostaci za koje se vjeruje da pripadaju muškoj liniji porodice da Vinci prvi put su otkopani zahvaljujući preciznom radu dvojice genealoga – Alessandra Vezzosija i Agnese Sabato iz Udruženja za nasljeđe Leonarda da Vincija.

Povodom objavljivanja njihove nove knjige Genìa Da Vinci. Genealogija i genetika za DNK Leonarda da Vincija, projekt je podijelio niz uzbudljivih otkrića.

Vođa projekta i molekularni antropolog David Caramelli te forenzička antropologinja Elena Pilli testirali su DNK šest živih potomaka iz da Vincijevog porodičnog stabla.

Segmenti njihovog Y hromosoma pokazali su podudaranja, što ukazuje na krvnu liniju koja traje barem 15 generacija.

Sada, kada su naučnici identificirali potencijalnu da Vinci krvnu liniju, DNK se može uporediti s ostacima za koje se vjeruje da su Leonardovi, kao i onima za koje se smatra da pripadaju njegovim bliskim rođacima.

Leonardo da Vinci je umro u maju 1519. godine, a prema njegovoj želji bio je sahranjen u crkvi Saint Florentin u Amboiseu.

Međutim, ta je crkva uništena tokom Francuske revolucije, a kosti za koje se vjeruje da su njegove otkrivene su tek 1863. godine i premještene u malu kapelu u dolini Loire. Još tada su mnogi sumnjali da su ti ostaci zaista Leonardovi, a skepticizam traje i danas.

Kako bi potvrdili da ti ostaci zaista pripadaju da Vinciju, naučnicima je potreban rođak za poređenje. No, da Vinci je umro bez djece.

Vezzosi i Sabato godinama su mukotrpno radili na praćenju potomaka njegovog oca i polubraće i tvrde da su identificirali njih 15.

Druga uzbudljiva vijest iz projekta Leonardo DNA jeste da je pokrenut i projekt iskopavanja porodične grobnice da Vincija, za koju se vjeruje da sadrži kosti Leonardovog djeda, stričeva i polubraće.

Iskopavanjima rukovode antropolozi sa Univerziteta u Firenci, Alessandro Riga i Luca Bachechi, a njihovi preliminarni rezultati ukazali su na najmanje jednog muškarca među ostacima.

“Potrebne su detaljnije analize kako bismo utvrdili je li DNK dovoljno očuvan”, kaže Caramelli. “Na osnovu rezultata, možemo pristupiti analizi fragmenata Y hromosoma i porediti ih s današnjim potomcima.”

Ako se Y hromosomi živih potomaka da Vincija poklope sa starijim ostacima, to bi podržalo tezu da je riječ upravo o Leonardovoj porodičnoj liniji.

Posla je još mnogo i rezultati trebaju biti potvrđeni od drugih istraživača, ali možda će jednog dana ovi koraci dovesti do rekonstrukcije da Vincijevog DNK.

“Kroz otkrivanje Leonardovog DNK,” kaže Vezzosi, “nadamo se da ćemo razumjeti biološke korijene njegove izuzetne oštrine vida, kreativnosti, pa čak i moguće aspekte njegovog zdravlja i uzroke smrti.”

DNA Leonardo da Vinci Dodajte Raport.ba među omiljene izvore na Googlu