Astronomi su otkrili nevjerovatan rast takozvanih slobodnih ili lutajućih planeta, saopštila je Evropska južna opservatorija (ESO).
Za razliku od planeta u našem Sunčevom sistemu, ovi objekti ne orbitiraju oko zvijezda, već slobodno lebde kroz svemir.
Tokom novog posmatranja pomoću Veoma velikog teleskopa (VLT), ESO je utvrdila da slobodna planeta proždire gas i prašinu iz svog okruženja brzinom od 6 milijardi tona u sekundi. Ovo je najbrži rast ikada zabilježen kako za slobodnu planetu, tako i za bilo koju planetu, pružajući nevjerovatan uvid u način na koji se planete formiraju i rastu.
„Ljudi možda misle o planetama kao tihim i stabilnim svjetovima, ali s ovim otkrićem vidimo da objekti planetarne mase koji slobodno lebde kroz svemir mogu biti izuzetno uzbudljiva mjesta“, rekao je Viktor Almendros-Abad, astronom Astronomske opservatorije u Palermu pri Nacionalnom institutu za astrofiziku (INAF) u Italiji i vodeći autor nove studije.
Novo proučavani objekat, koji ima masu 5 do 10 puta veću od Jupitera, nalazi se oko 620 svjetlosnih godina od nas, u sazviježđu Kameleon. Zvanično nazvana Cha 1107-7626, ova lutajuća planeta još se formira i hrani okolnim diskom gasa i prašine. Materijal konstantno pada na slobodno lebdeću planetu, proces poznat kao akrecija. Međutim, tim naučnika je otkrio da stopa kojom mlada planeta akretira nije stalna.
Do augusta 2025. godine, planeta je akretirala oko osam puta brže nego samo nekoliko mjeseci ranije, brzinom od šest milijardi tona u sekundi.
„Ovo je najjača epizoda akrecije ikada zabilježena za objekat planetarne mase“, rekao je Almendros-Abad.
Otkriće, objavljeno u The Astrophysical Journal Letters, napravljeno je pomoću X-shooter spektrografa na ESO-ovom VLT u čileanskoj pustinji Atakama. Tim je također koristio podatke sa svemirskog teleskopa James Webb, kojim upravljaju američke, evropske i kanadske svemirske agencije, kao i arhivske podatke sa SINFONI spektrografa na ESO-ovom VLT-u.
„Poreklo lutajućih planeta ostaje otvoreno pitanje: da li su to objekti najmanje mase formirani poput zvijezda, ili gigantske planete izbačene iz svojih rodnih sistema?“ zapitao se koautor studije Aleks Šolc, astronom sa Univerziteta u Sent Endruzu.
Nalazi ukazuju da barem neke lutajuće planete mogu dijeliti sličan put formiranja sa zvijezdama, budući da su slični naleti akrecije ranije primijećeni kod mladih zvijezda.
„Ovo otkriće zamagljuje granicu između zvijezda i planeta i pruža nam uvid u najranije periode formiranja lutajućih planeta“, objasnila je Belinda Damian, astronomkinja sa Univerziteta Saint Endrews i koautorka istraživanja.