HBO-ova hit serija The Sopranos smatra se jednom od najutjecajnijih i najvoljenijih TV drama svih vremena, poznata po nagrađivanim glumačkim izvedbama, inovativnom scenariju i nezaboravnim likovima. Prije njenog emitovanja 1999. godine, gangsteri i organizirani kriminal već su bili česta tema na ekranima, ali The Sopranos se izdvojio iz više razloga, posebno zbog nekad nezamislive ideje da mafijaški boss ide na terapiju kako bi razgovarao o problemima sa svojom majkom.
Autor David Chase privukao je publiku time što je mafijaša prikazao kao kontradiktornu, ljudsku ličnost, a autentično okruženje italijansko-američke mafije i fokus na emocije, porodicu, čast i moral, učinili su da gledatelji ostanu vezani za seriju. Pored svega toga, popularnosti serije doprinijeli su i kontroverzni kraj te legendarna glavna uloga Jamesa Gandolfinija.
1. Moderna i realistična slika mafije
Prije The Sopranos, većina serija i filmova o mafiji odvijala se u periodima najvećeg uspona organiziranog kriminala, uz romantični sjaj i eleganciju gangsterskog žanra. The Sopranos je srušio taj obrazac, donio je modernu, sirovu i psihološki duboku sliku američke mafije koja je djelovala stvarnije i bliskije nego ikad.
Iako serija prikazuje luksuz, moć i bogatstvo, njen savremeni, uglavnom predgrađanski ambijent dao joj je dozu realizma kakva se rijetko viđa u mafijaškim pričama. Time je serija razbila očekivanja i postala prekretnica u ovom žanru.
2. Teme s kojima se svako može poistovjetiti
Ideja za seriju proizašla je iz Chaseovog ličnog iskustva, odlaska na terapiju zbog komplikovanog odnosa s majkom. Iako je u seriji to pretvoreno u priču o mafijaškom bossu, osnovne emocije i teme ostale su stvarne i bliske gledateljima.
U seriji se bave pitanjima kao što su:
- odgajanje porodice,
- odnos s teškim roditeljem,
- stres svakodnevnog života,
- lični teret i emotivne borbe.
Ne treba biti mafijaš da bi se prepoznale te dileme, zbog čega se serija dopala i onima koji inače ne vole gangsterski žanr.
3. Izvanredna glumačka ekipa i gostujuće zvijezde
Sopranosi su postavili standard kada je riječ o sporednoj glumačkoj ekipi i gostujućim zvijezdama. U seriji su igrali iskusni glumci poput Lorraine Bracco, Dominica Chianesea i Nancy Marchand, ali i novoizgrađene zvijezde poput Dree de Matteo i Michaela Imperiolija.
Među gostujućim ulogama pojavili su se Steve Buscemi, John Heard, Annabella Sciorra, Robert Patrick te cameo uloge Lauren Bacall, Bena Kingsleyja i Franka Sinatre Jr. Ta kombinacija talenta doprinijela je legendarnom statusu serije.
4. Ikoničan i kontroverzan kraj
Završiti veliku seriju nikad nije lako, a završnica The Sopranos ostala je jedna od najdiskutovanijih u historiji televizije. Posljednja scena, koja se naglo prekida u crno, ostavila je sudbinu Tonyja Soprana potpuno otvorenom.
Mnogi su mislili da im je nestalo struje, drugi su bili bijesni ili zbunjeni. Danas se taj kraj smatra genijalnim potezom koji je seriju učinio besmrtnom. Iako autor nikada nije potvrdio šta se desilo s Tonyjem, rasprave i teorije traju i danas.
5. Filmski stil pripovijedanja
Serija je vizuelno i narativno bila ispred svog vremena. Snimana na 35 mm filmu, izgledala je poput niza malih filmova. Chase i njegov tim koristili su filmske tehnike i estetiku inspirisanu klasičnim gangsterskim filmovima.
Struktura epizoda podsjećala je na cjelovečernje filmove, naglasak je bio na razvoju likova, emocijama i dubini, a ne samo na akciji. Taj filmski pristup učinio je seriju posebno kvalitetnom i drugačijom.
6. Legendarna izvedba Jamesa Gandolfinija
Iako je mnogo faktora doprinijelo uspjehu serije, ništa ne bi bilo isto bez Jamesa Gandolfinija. Njegova interpretacija Tonyja Soprana smatra se jednom od najboljih u historiji televizije.
Gandolfini je stvorio kompleksnog, moćnog, emotivnog i zastrašujućeg lika koji je postao prototip modernog antiheroja, kasnije slijedi Bryan Cranston s Walterom Whiteom i mnogi drugi.
Za ulogu je osvojio tri Emmyja i Zlatni globus, a njegov doprinos ostaje ključan za trajnu slavu The Sopranos, piše Collider.