Adnan Hasković (42) dobio je sjajne vijesti iz Hollywooda i uživa u osjećaju kada čovjek ubire plodove svog predanog i napornog rada.
Dvije američke TV serije u kojima bh. glumac igra nominovane su za prestižne Saturn Awards, koje slove za jedne od najznačajnijih holivudskih nagrada za science fiction i fantasy.
Proglašenje najboljih bit će upriličeno u martu u Los Angelesu a nagrade se dodjeljuju još od 1972. godine. Koliki je ovo uspjeh dovoljno je reći da se jedna od serija - "The Librarians: The Next Chapter",nalazi u istoj kategoriji kao čuveni "Stranger Things".
Serija "The Librarians: The Next Chapter", u kojoj Hasković tumači glavnog negativca, nominovana je za najbolju fantasy seriju, dok je "The Ark", SYFY Original produkcija, nominovana za najbolju science fiction seriju.
Za mene je već nominacija pobjeda
"The Librarians: The Next Chapter" predstavlja spinoff kultne franšize "The Librarians". Alfa i omega ovog sjajnog prijekta je jedan od najutjecajnijih holivudskih producenata i autora Dean Devlin.
Serija "The Ark" nastala je kao SYFY Original projekt, u produkciji Deana Devlina i Jonathana Glassnera.
"Nekako se potrefilo da su nominovane dvije serije u kojima igram", kaže nam početku intervjua za Raport dobro raspoloženi Hasković.
Vama to sigurno mnogo znači?
Kako da ne. Ne desi vam se tako nešto u karijeri i onda odjednom se desi da su dvije serije nominovane. Pogotovu što mi nemamo priliku na našim tržištima, u regiji, da snimamo fantasy ili naučno-fantastični žanr, gdje se dešava radnja u svemirskom brodu ili gdje putuješ iz budućnosti u prošlost... Magija. čarobnjaštvo... I veoma je zanimljivo to igrati i tebi kao glumcu je izazovno - od tih kostima... "U The Librarians" promijenim 5-6 kostima. Već to ti daje inspiraciju i pokrećete te. Velika je to čast.
Nominacije za Saturn Awards dobar su put da se Vaše ime glasno čuje u tom holivudskom svijetu.
Na svijetu je stotine ovakvih serija, a dovoljno govori to što je "The Librarians: The Next Chapter" u konkurenciji sa "Stranger Things". Vidjet ćemo šta će biti, a za mene lično je pobjeda već i nominacija. Ako se i desi pobjeda, još bolje.
Naravno, ovo mi sve još šire otvara vrata i ko nije pogledao seriju, pogotovo od profesionalaca, s kojima sutra možeš potencijalno sarađivati, oni će to vidjeti i naravno da si i primjećeniji zato što je serija nominovana. Tako da može otvoriti puno vrata. Opet, sve je sudbina. Ja uradim ono što je do mene, najbolje što mogu, a ostalo je i splet okolnosti.
Imam dojam da ste se Vi na neki način izvukli iz svijeta bh. glume i kao da ste se preselili na inozemno tržište.
U pravu ste. Tako se stječe dojam kada se posmatra sa strane. Ja sam prisutan na domaćem tržištu, kao producent radio sam na dokumentarcu "Sarajevski spust", koji je baziran na istinitoj priči. Sada kad radim na domaćem tržištu više me zanima da imam kontrolu nad cjelinom i da radim priče koje me privatno zanimaju. Priče koje mene inspirišu.
Malo se snima i malo je potrebe za glumcima u okolnostima u kojima mi radimo. Tako da splet okolnosti je... Nije da se žalim, ja opet kažem: "Hvala Bogu da imam priliku" i imam priliku više biti ambasador svoje zemlje, nego da igram u nekim domaćim filmova, koji možda i neće doprijeti daleko. Nije da sam se ja namjerno distancirao, nego splet okolnosti.
Vani i ovdje: Veliki budžet u odnosu na skoro nikakav budžet
Ruku na srce, kod nas se u posljednje vrijeme filmovi sve manje snimaju. Serijski program također je prilično zamro.
Jeste. Nažalost. "BH Telecom" je krenuo u jednom pravcu razvijanja kinematografije kroz serije, međutim znate kod nas je politika u sve upetljana. I onda normalno politika ne može to da iznese do kraja i malo je to bilo preromantizirano u početku postavljeno, bez jasnog cilja, platforme na kojoj bi se to puštalo. Onda ljudi koji nisu pretplatnici "BH Telecoma" to ne mogu gledati. Vi ste sebe limitirali na svom tržištu, da ne govorim dalje. To je bio dobar put da naše serije prerastu u kvalitet i da konkuriši na svjetskim platformama. Da to cijeli svijet vidi.
Vi ste radili dosta vani. Kako se onda vratiti kod nas i raditi ovdje?
Razlika je velika, da se ne lažemo. Mi kažemo šta je razlika? Razlika su finansije, veliki budžet u odnosu na skoro nikakav budžet. Mi smo majstori improvizacije i uopšte da bi snimili film morate pomiriti hiljadu nekih kompromisa, da balansiraš... A nekad neke stvari na filmu ne trpe kompromis i onda se to vidi na ekranu. Vidi se da se išlo linijom manjeg otpora, jer nisi nažalost imao da platiš...
Kažete "politika je u sve upetljana". Kako kod nas tako i u svijetu politika nam kroji sudbinu. Ljudi se boje šta nam nosi naredni dan. Vi ste porodičan čovjek, otac dvoje djece. Ima li kod Vas neke zebnje od budućnosti?
Bio sam dječak kada je počela agresija na BiH i sve vrijeme sam bio u opkoljenom Sarajevu, to sam preživio iz dječije perspektive. I kako je sve stalo vidiš ono najgore, nekako ne pamtim od te moje svjesnosti da mi nismo bili u nekoj krizi, uvijek prijetnja nekim novim ratom, ekonomska kriza, korupcija,... Tako da i ja i moje okruženje smo navikli da živimo s tim. Ali razmišljam pozitivno, više me te stvari ne prepadaju.
Ne znam šta me više može prepasti, iznenaditi... Pogotovu što sam svjestan da smo prolazni svakako, jedina istina je da ćemo svi napustiti ovaj svijet a nekako uvijek izbjegavamo pričati o toj jedinoj istini. Onda shvatiš pa čemu strah. Čovjek bi onda proveo život u strahu, a život u strahu je kavez koji čovjek sam sebi namete.
Dakle, samo bez straha.
Treba da živimo punim plućima, da u ovom danu i ovom trenutku uživamo i da činimo dobro i pokušamo drugima da uljepšamo dane u našem mikro okruženju. I ja se nekada uhvatim u mislima... Ali čovjek se nasekira, a ne možeš uticati na okolnosti, onda daj da vidim na šta ja mogu da utičem i tu popravljam stvari. Tako ja pokušavam da živim. Svi imao uspon, pad, ali trznem se... Mi smo skloni mentalitetom na kafama da tematiziramo raznorazne događaje i onda padamo u depresiju. Često nemamo ni rješenje, evo sve i da imao nemao moći... Nego hajde da vidimo šta ja mogu ovdje u svom okruženju. I vidjet ćete kako se čovjek osjeća bolje.
Jeste li ikada razmišljali da s porodicom odete živjeti u neku drugu zemlju?
Ne znam da li bih mogao. Ja imam i papire američke i "green card" koju sam dobio da bi mogao raditi na tom teritoriju. Ja sam bio u više navrata u Americi, znao sam biti u komadu i 3,5-4 mjeseca. Ali nije to nešto na šta smo mi navikli. Naravno, odem ja radim, snimam, sad si u Danskoj, pa si u Turskoj, pa nemate 3 mjeseca. I dok ti to radiš super je. Ali sad između toga da li bih baš mogao... Vjerovatno ako bi bilo potrebe neki period... Opet ova naša zemlja je toliko lijepa... Ne govorim o državi i uređenju, ali opet i do nas je. Vjerojatno nešto pogrešno radimo dok nam je takva vlast. Takvu mi vlast zaslužujemo, bolju ne zaslužujemo. Pa ti ljudi su naše komšije, nisu pali s Marsa.
Trebamo jedan reset napraviti i onda bi se, pretpostavljam, sve okolnosti u našu korist promijenile. Kako mi zaslužujemo, takvu vlast i dobijemo. To je neka karma i zato hajmo pokušati biti plemenitiji. To je kosmički poredak.
Strastveni sa, zaljubljenik u motociklizam
Šta je aktuleno kod Vas što se posla tiče?
Upravo sam završio snimanje dokumentarnog filma gdje sam producent, radio sam i projekt u kojem sam bio producent debitantskog igranog filma koji treba ove godine da izađe.
Ima lijepih dešavanja, ja uvijek razgovaram s mojim Ahmedovom Imamovićem, koji mi je prijatelj, režiser, kao i sa drugim mlađim režiserima. Mi sjedimo, pričamo o potencijalnim scenarijima, idejama, šta bi mogli da radimo... Ne dam praznog hoda, uz sve ove druge aktivnosti.
Koje su druge aktivnost ako nije gluma?
Porodične aktivnosti s djecom, sve ovo što nam je i obaveza i užitak, supruga... Ja sam strastveni zaljubljenik u motociklizam, odem negdje malo s motorom, relaksiram se... Volim sport. Kad je zima onda sam po fitnesima, kad nastupi ljepše vrijeme onda džogiram i planinarim. Ja zbog zdravlja ali i zbog posla hoću da sam uvijek u dobroj kondiciji, jer kad snimate 12 sati dnevno plus pripreme...
Tako da radni dan izađe na 16 sati... Onda moraš imati enormnu fizičku kondiciji, a Boga mi i psihički biti spreman na to sve.