"Skroz" nije od onih bendova koji je stalno prisutan i koji ne izlazi iz medija, a opet je jedan od bitnijih na našoj sceni te jedan od omiljenih posebno u Sarajevu. Stoga je za njihovu brojnu publiku vijest da će 3. aprila održati koncert u kultnom klubu Sloga Cinemas izmamila osmijeh na licu.
Pjevač Adnan Šaran u intervjuu za Raport ističe da su pripremili posebnu set-listu s kojom će proslaviti 30 rođendan grupe, govorio je otvoreno o današnjem svijetu, BiH, muzičkoj sceni, te nam otkrio proročanstvo njegove nane...
Intervju smo otvorili temom audio-knjiga na YouTubeu.
"Kad sam bio hodža"
"Slušam knjige na YouTubeu, to navečer. Posljednje sam odslušao "Kad sam bio hodža" Damira Ovčine", govori nam ističući kako mu se veoma dopada tad vid prezentacije književnosti.
Koncert je 3. aprila u Slozi. Kultno mjesto u Sarajevu. Šta nam ovog puta donosi "Skroz"?
Eto neko reče 30 godina grupe "Skroz", mada je "Skroz" malo i stariji. Prvi album je snimljen tu negdje. 1996. smo se sklopili kao bend, i onda smo 1999. snimili album i prvi album nam je objavila Croatia Records. Sad slavimo tih 30 godina postojanja. Malo smo promijenili listu koju inače sviramo, imamo i dvije nove stvari što smo snimili posljednju godinu, to su "Oblak" - omaž Gazi, što smo i mi isto preživjeli. Kad je počeo rat ja sam imao 19 godina. Kad vidim sad svog sina sa 19 godina, tek sad skontam ustvari koje sam ja dijete bio. Nisam bio svjestan toga uopšte.
Druga pjesma je "S.O.S za ljubav". Uglavnom imat ćemo i goste.
Spomenuli ste sina, ima 19 godina. Da li strahujte za svoje dijete kad pogledate u kakvom svijetu živimo?
Naravno, sve se na svijetu promijenilo od 2.000 godine pa na ovamo. Od pojave interneta, mobilnih telefona, Googlea... Sad svi sve znaju, odu na Google, ljudi vjeruju u to. Tako da i djeca idu tom lakšom linijom, ne čitaju knjige, slabo čitaju pravo. Uglavnom svi gledaju u mobitele, što je kontra od knjige.
Kad sam ja imao 18 godina nije bilo tih interneta, mi smo čitali knjige, mi smo ih gutali... Ja se nadam... Evo ovo u Srbiji što se dešava, dvije godine kako protesti traju, svaka čast toj omladini što su istrajali u tom svemu... Ali opet nema rješenja nikakvog iz tog svega.
Naravno, treba skinuti i ove ovdje kod nas, ove što nam dušu piju na slamku već 30 godina. Meni je nana u ratu rekla: "Sine, nije ovo ništa, vidjet ćeš kako će biti poslije ovog rata". Zato što je tri rata preživjela, živjela je u tri države, a nije se pomakla s mjesta. Gdje neće znati.
Ne znam, odgovora nema.
Ljudi će hodati k'o nomadi...
Kada je bio rat u BiH, neki ljudi su odlazili. Imalo se gdje otići, sada je drugačije...
Jedino Novi Zeland možda. Nema se gdje otići. Ono što je Rambo rekao - ljudi će hodati k'o nomadi, pjevajući ko radi ne boji se gladi. E tako će ti biti vjerovatno. To se već dešava, djeca odlaze ne znaju ni oni gdje idu, negdje da rade...
Ne znam teško je predvidjeti šta će biti.
Nekada je muzika imala utjecaj na društvo, bila je angažirana. Gdje je sada muzika u odnosu na sve ovo što se dešava?
Ne znam, ima vjerovatno utjecaja. Po svijetu ima bendova... Mada sad imaš i program u koji ti ukucaš tekst i kažeš kakvu muziku hoćeš i za pet minuta dobiješ tri verzije te pjesme. Ti uopšte nisi odsvirao, nisi ništa uradio, samo rekao kako bi to volio da zvuči i napisao tekst. Ta vještačka inteligencija će pojesti nas autore. Samim tim muzika propada. Sve mi je nekako upitno, pogotovu umjetnost u ovom stanju kad je faktički već Treći svjetski rat počeo, samo ljudi ne kontaju to ozbiljno, kao što bi trebali.
Uvijek je bio Balkanski rat, a poslije Balkanskog rata ide svjetski. Teško je sad biti pametan. Samo da rat stane, a rat traje već 2.000 godina i više na ovoj planeti... Nažalost.
Kako ocjenjujete bh. muzičku scenu?
Imamo hip-hop scenu, to je OK. Ima ozbiljnih kandidata tu, neki su čak razvalili pravo na ovom ovdje prostoru. Ali sve je manje toga, jer samo društvo ne radi na tome.
Skenderija propada. Mi smo u Skenderiji prije rata imali prostorije za vježbanje, sa opremom svom. Dođeš s bendom i vježbaš, samo poneseš instrument. Sad to nikome nije u cilju. Omladina koja nešto razmišlja i koja bi da razbija šablone, da mijenja svijet to njima ne odgovara. Ja sam rekao kad su renovirali Dom mladih da će ovo biti Dom staraca i nisam pogriješio.
Pošto je u Domu mladih bio festival "Nove nade, nove snage" pa su onda mladi bendovi tu imali prve koncerte... Onda to ide lagano ili postane ozbiljno ili se raspadne, ali nema veze... Ova djeca danas ništa, ova djeca danas sviraju u podrumima, ali nemaju priliku nigdje uživo da sviraju... I u sportu isto tako, evo Sarajevo Film Festival samo što se ne raspadne.. Loše.
Mi smo na Bistriku imali Dom kulture sa svim instrumentima, imali smo bend. Tako sam počeo svirati. Onda "Konvoj" prvi bend u kojem sam bio pjevač 1987. godine... Bilo je sve romantičnije, ali eto valjda će bolje biti.
Ne mogu ja omladinu kriviti za nešto zašto uopšte nisu krivi, nego je kriv sistem, sad da ne nabrajam...
Dođite s djecom
Razmjenjujete li Vaš brat Dino Šaran i Vi iskustva i savjete?
Da, to je konverzacija klasična. Slažemo se, uglavnom isto razmišljamo. Uvijek smo imali razmjenu mišljenja, to tako treba valjda.
Na koncu Vaša poruku za publiku pred koncert u Slozi.
Bit će dobro. Dođite u što većem broju, dođite s djecom. Sad su faktički generacija, koji su bili klinci kad smo mi izdali prvi album, ljudi koji imaju djecu.