U iranskim gradovima mnogi prolaze kroz neprospavane noći i tjeskobne dane dok se nastavljaju spekulacije da bi Sjedinjene Američke Države uskoro mogle izvesti vojne udare.
Posebno neki mladi ljudi opsesivno prate platforme za praćenje aviona i brodova – neki iz straha od vanjske intervencije, dok drugi, tiho ili otvoreno, nadaju se toj opciji nakon nasilnog gušenja protesta protiv vlasti prije više od 50 dana.
Za mnoge, nada da bi vanjski pritisak mogao promijeniti stanje oslabila je kada se američki predsjednik Donald Trump – koji je ranije ohrabrivao demonstrante da „nastave protestovati“ i obećavao da „pomoć dolazi“ – činio da se okreće prema diplomatskim pregovorima.
Ljudske žrtve nemira ostaju duboko sporne
Ljudske žrtve nemira ostaju duboko sporne. Američka organizacija za ljudska prava HRANA izvještava o 7.007 poginulih, s hiljdama slučajeva koji se još istražuju – daleko više od službenog iranskog broja od 3.117, što pokazuje visoku netransparentnost u vezi sa represijom.
Stručnjaci Ujedinjenih nacija, uključujući specijalnu izvjestiteljicu za ljudska prava u Iranu Mai Sato, ističu da ograničenja interneta i široka hapšenja trenutno „onemogućavaju utvrđivanje stvarne razmjere nasilne represije“.
S obzirom na treći krug pregovora SAD-Iran u Ženevi koji je završen ove sedmice bez konačnog dogovora, ali s blagim naznakama napretka, Iran ponovo ulazi u fazu duboke neizvjesnosti.
Mnogi Iranci strahuju da bi propast pregovora mogla imati katastrofalne posljedice. Neki analitičari upozoravaju da su iranski lideri ranije dali naslutiti da bi radije rizikovali „regionalni rat“ nego popustili. Neki obavještajni stručnjaci sugeriraju da bi Islamska Republika mogla usvojiti „stav ludaka“ ako bi bila suočena s vojnom prijetnjom, prijeteći da iza sebe ostavi „spaljenu zemlju“ nego da dozvoli neupitni pad.
Ovi strahovi pojačani su izvještajima o kontinuiranoj unutrašnjoj represiji. Mai Sato je upozorila na rastući pritisak na advokate za ljudska prava i rekla da su hapšenja, zastrašivanja i nadzor nastavili dugo nakon što je val protesta splasnuo, što doprinosi onome što ona naziva jednim od najmračnijih perioda za ljudska prava u novijoj iranskoj historiji. Njeni ponovljeni pozivi na „transparentnost i odgovornost“ odražavaju rastuću međunarodnu zabrinutost.
Na pro-vladinim kanalima društvenih mreža dominiraju dva suprotstavljena narativa.
Jedna struja izražava oprezni optimizam, nadajući se da će pregovori spriječiti novi sukob i prizivajući uspomene na osmogodišnji Iran-Irak rat i nedavnu dvanaestodnevnu eskalaciju s Izraelom, koja je u Iranu odnijela više od 1.200 života i povrijedila više od 6.000 ljudi. U Izraelu je tokom sukoba poginulo 28 ljudi, a desetine su povrijeđene.
Druga struja prihvata apokaliptičan pristup, insistirajući da je potpuni sukob između „dobra i zla“ neizbježan, bez obzira na diplomatske napore.
U međuvremenu, državne medijske kuće znatno su pojačale emitovanje sadržaja o raketnim sposobnostima – poznata taktika u periodima povećane napetosti.
Ekonomski, zemlja ulazi u sezonu najveće kupovine pred Novruz – persijsku Novu godinu – ali atmosfera nije onakva kakva obično biva u ovo doba.
Drugi trend vidljiv na društvenim mrežama
S obzirom na američke sankcije i inflaciju koja premašuje 62%, tržište je paralizovano neizvjesnošću. Trgovci prijavljuju minimalan promet kupaca, a investitori su oprezni, odlažući veće poteze koji sada više liče na kocku nego na strateške odluke.
Drugi trend vidljiv na društvenim mrežama je rastuća pripremljenost za hitne situacije: ljudi skladište konzerve, baterijske lampe i boce s vodom, te sastavljaju hitne torbe.
Iako neki opozicioni akteri smatraju mogućnost američke intervencije ciljanom operacijom, drugi upozoravaju na potencijal šire i razornije vojne akcije.
Osjećaj neizvjesnosti nije ograničen samo na Iran. Nekoliko zemalja savjetovalo je svojim građanima da napuste regiju, a kako se regionalne napetosti povećavaju, uloge sljedećeg kruga pregovora djeluju egzistencijalno.
Za milione u Iranu naredne sedmice donose malo jasnoće – samo nadu da će diplomacija prevladati prije nego što strah postane stvarnost.
Bez jasnog izlaza iz krize, emocionalni ambijent u Iranu oblikuje umor, društvena polarizacija i hiperbudnost.
Kako se približava novi krug pregovora, javnost oscilira između slabih nada za diplomaciju i jasne spoznaje da događaji izvan njihove kontrole mogu preko noći preoblikovati njihovu budućnost.
Za mnoge, Iran sada izgleda kao da lebdi u napetom limbu, gdje se sve – i ništa – može istovremeno promijeniti.