Nakon što su filmski radnici zajedno sa zastupnikom u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sašom Magazinovićem upozorili na izbor Antonia Beusa u Vijeće Raka-a, javio se režiser Ahmed Imamović.
Naime, filmski randici su upozorili na višemilionski kriminal s naplatom tzv. tantijema od audio-vizeulenih prava u šta je upetljan upravo Beus.
Imamović je poslao otvoreno pismo Magazinoviću i prenosimo ga u cijelosti:
Poštovani gospodine Magazinoviću,
Pravo nije egzaktna nauka, jer samo jedna činjenica ili pravno sredstvo može drastično i apsolutno promijeniti ishod. Međutim, šta ako izostane bilo kakva činjenica ili pravno sredstvo kojim se potkrepljuje ono što se tako olako tvrdi? Recite, znate li kako se to onda naziva gospodine Magazinović?
Da li se to naziva: spinovanje, politikanstvo, hvatanje jeftinih poena, ili korištenje nekih drugih mehanizama kojim se u politici služe oni koji sva sredstva upotrebljavaju da dođu do cilja? Evo pročitajte nastavak ovog pisma, pa recite da li sam u pravu, ili ste Vi možda ovom prilikom zloupotrebljeni od strane nekih mojih kolegica i kolega iz našeg Udruženja filmskih radnika (UFR).
Kada jedan državni parlamentarac sazove konferenciju za štampu, te izađe za govornicu državnog parlamenta i kada iza njega gordo stoji plejada BiH filmskih radnika onda je sasvim logično očekivati da dokumentuje nešto u nizu izrečenog. Nažalost, kako se čini jedini garant za Vaše izjave bilo je prisustvo onih čije interese grlato zastupate, onako medijski bombastično. Svaki parlamentarac po etičkom principu mora da isključi svako zlonamjerno djelovanje, bolje reći ima obavezu da dobronamjerno djeluje i svakako ne smije biti naivan, te se upustiti u ovakvo nešto bez uvida u činjenice ili dokaze. U suprotnom moglo bi se pomisliti da je dotični dio nekog velikog tala.
U iole sređenim društvima, možda ne nužno idealnim, ali svakako društvima u kojima se teži poštenoj i nepristrasnoj ravnoteži u svakom segmentu djelovanja polazište svega su dokumenti i činjenice, nisu samo tako izmišljeni složićete se, zar ne? U suprotnom pravda i pravo se svode na mahalanje, ubleharenje i zakulisno planiranje. No, evo meni ih nije bilo teško potražiti, jer Zakon o pristupu informacijama to svakome od nas tako lijepo omogućava pa ću neke dokumente kao prilog staviti uz ovo pismo kao kontra argument nekim iznesenim tvrdnjama.
Do sudskih presuda, koje spominjete, a u kojim se navodno nalaže Institutu za Intelektualno vlasništvo da ponovi postupak izdavanja dozvole nisam mogao doći jer jednostavno ne postoje samim tim što nikada nisu donesene. Ono što me je kao člana UFR posebno uznemirilo je činjenica da smo mi izgubili dozvolu za licencu zato što smo lagali i varali, odnosno što su kolege kojima smo ukazali povjerenje i koje smo izabrali na mjesta predsjedavajuće i članova Upravnog odbora svjesno i namjerno tvrdili da zastupamo nešto na što nismo imali zakonski regulisana prava. Samim tim smo diskvalifikovani i licenca nam je kako zakon nalaže bezuvjetno oduzeta, sve to vam jasno piše u dokumentu Instituta za Intelektualno vlasništvo BiH koji vam dostavljam u prilogu. Nemoguće je ne primjetiti da postoji opširno obrazloženje, a ne kako se tvrdi da je sve obavljeno bez ikakvog obrazloženja. U prilogu su Vam i dokumenti onih koji potvrđuju da svoja prava nikada nisu prenijeli na naše udruženje.
Tako da smo se, gospodine Magazinović, mi kao udruženje, ali i Vi zajedno sa nama javno „provalili“. Dakle nije nama kriv gospodin Antonio Beus što nas je uhvatio u laži, jer nije on jedina osoba u poziciji konkurenta koja je pretendirala da preuzme ovu licencu i da zastupa autore. Bilo je onomad i drugih, možda to ne znate, možda ni kolege ne znaju da je osnovano udruženje sa istim ciljem, da bude servis u naplati ovih, ali i drugih kolektivnih prava, zvalo se „Slika-Riječ-Zvuk“ a osnovali su ga Pjer Žalica, Mirza Hajrić i Edin Dervišhalidović, ne znam šta se tu izjalovilo sad nije ni bitno. Bitno je što prije pokrenuti postupke unutar našeg udruženja (UFR) da se imenuju i sankcionišu odgovorni za sve navedeno, jer ćemo u suprotnom biti onemogućeni da apliciramo za licencu na jako dugi period.
Poštovani gospodine Magazinović, onaj dan ste najavili da je ulaskom gospodina Antonia Beusa, njegovim eventualnim izborom u Regulatornu agenciju za komunikacije (RAK) na pomolu višemilionska afera. Ja Vas molim da se sjetite tog dana i pogledate ko je sve stajao iza vaših leđa, jer neki od tih filmskih radnika za koje se Vi zdušno zauzimate su združeno tokom decenije oštetili budžet FBiH u višemilionskom iznosu kroz Fondaciju za kinematografiju uzimajući sredstva za filmove koji nikad nisu snimljeni. Znajte da ja nemam problem Vašeg najavljivanja nekih novih afera, mogao bih i ja tako bez dokaza ustvrditi da neki od kolega iz mog udruženja rade u interesu najvećeg kartela kablovskih operatera posredstvom jednog sarajevskog političkog moćnika bliskog Lepoj Breni. Ali Vas molim, gospodine Magazinović, ukoliko imate dobru volju da prvo svojim političkim autoritetom sugerišete pokretanje procesuiranja onih afera za koje postoje materijalni dokazi i činjenice, a mislim da su to imperativi djelovanja koji podliježu društvenoj odgovornosti.
Pravo je pravdi najbliži rod, nažalost u našoj zemlji već duge ne idu rame uz rame, razilaze se kao i narodi, kao i politike. Molim Vas da mi Vašim narednim potezima dokažete da griješim.
