Zamislimo da je tuniska vlada autoritarnog vladara Zinea El Abidinea Ben Alija u decembru 2010. znala kakve će posljedice imati samospaljivanje jednog uličnog prodavača voća.
Smrt Mohameda Bouazizija pokrenula je masovne proteste koji su Ben Alija natjerali na bijeg iz zemlje, a revolucija je inspirisala pobune širom regije i iz temelja promijenila Bliski istok. Šta bi se dogodilo da je režim tada raspolagao alatima umjetne inteligencije (UI) koji su mogli na vrijeme predvidjeti takav razvoj događaja?
Vlasti bi možda uspjele spriječiti proteste ili uhapsiti vođe pokreta prije nego što je on ojačao. Režim Ben Alija nije imao takve instrumente, ali danas neke autoritarne vlade posjeduju tu tehnologiju, a kako se predviđanje sukoba uz pomoć UI-ja ubrzano razvija, raste i mogućnost gušenja političkih protesta u začetku, piše DW.
Kako će umjetna inteligencija predviđati sukobe
Neki modeli za predviđanje već postoje. Umjetna inteligencija kombinuje mašinsko učenje s ljudskom stručnošću kako bi „prepoznala nove, suptilne signale rizika od sukoba u zemljama koje trenutno nisu u ratu“, objašnjava Christopher Rauh, profesor ekonomije i nauke o podacima na Univerzitetu u Cambridgeu.
On je i suosnivač organizacije ConflictForecast, koja sarađuje, između ostalog, s njemačkim i britanskim ministarstvima vanjskih poslova. Riječ je o potencijalno opasnom alatu.
„Postoji bojazan da bi akteri sa zlim namjerama mogli zloupotrijebiti podatke“, kaže Rauh.
Zato njegova organizacija ne objavljuje prognoze protesta, iako im je model prilagodljiv.
„S nekoliko izmjena mogli bismo izrađivati takve prognoze. Ali, s obzirom na to da protesti mogu biti legitiman izraz demokratije, te podatke ne objavljujemo“, ističe.
Modeli još uvijek nisu toliko precizni da bi ih autoritarne države mogle lako zloupotrijebiti.
„Oni rade s prosječnim vrijednostima. To nije magija“, kaže Rauh, ali dodaje da bi s boljim prognozama i više podataka mogli rasti i rizici.
Kako funkcionišu prognoze i koja su im ograničenja
Modeli umjetne inteligencije uče iz ogromnih količina podataka. To uključuje medijske izvještaje, informacije posmatrača sukoba poput neprofitne organizacije ACLED, ekonomske pokazatelje, demografske podatke, stope smrtnosti dojenčadi, pa čak i podatke o mobilnoj telefoniji i zračnom saobraćaju.
Ključna je opsežna historijska baza podataka, po mogućnosti duža od decenije, kako bi se mogli prepoznati obrasci. Ipak, tehnologija ima svoja ograničenja.
„Trenutno ne postoji nijedan sistem zasnovan na umjetnoj inteligenciji koji može savršeno predvidjeti geopolitička žarišta“, napisali su istraživači britanskog Instituta Alan Turing u martu 2025., navodeći kao izazove ograničenu računarsku snagu, neujednačene podatke i nepredvidivost ljudskog djelovanja.
Uprkos tome, predviđanje sukoba uz pomoć UI-ja sve je važnije u javnom i privatnom sektoru. Damini Satija, direktorica Amnesty Techa, odjela Amnesty Internationala, upozorava na strukturne probleme.
„Da bi alati funkcionisali, moraju biti trenirani na postojećim skupovima podataka. Tako reprodukuju greške i pristrasnosti stvarnih podataka“, kaže ona.
Osim toga, dodaje, temelje se na pretpostavci da se složeno ljudsko ponašanje može svesti na nekoliko pokazatelja, što je pretpostavka koja je već osporena u području predviđanja kriminala.
Autoritarni režimi kao pioniri u primjeni
Neke autokratije na Bliskom istoku mogle bi biti među prvima koje će koristiti predviđanje sukoba za suzbijanje neistomišljenika.
„Bliski istok se već dugo nalazi na napetoj raskrsnici između tehnologije i političke moći“, napisao je istraživač Arash Beidollahkhani sa Univerziteta u Manchesteru u časopisu Democratization, ističući da su tehnologije od prepoznavanja lica do prediktivne analitike značajno proširile postojeće prakse nadzora.
Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Egipat i Bahrein već koriste napredne tehnologije protiv opozicije.
Egipat nadzire digitalne komunikacije, a njegova nova administrativna prijestolnica razvija se kao sveobuhvatno nadzirani „pametni grad“. Saudijska Arabija koristi prepoznavanje lica u Meki i Medini te planira slične sisteme za projekte poput futurističkog grada NEOM-a. Posebno su dobro pozicionirani Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koji spadaju među vodeće zemlje u oblasti „prediktivnog policijskog rada“, gdje se analiziraju podaci iz prošlosti kako bi se predvidjela buduća krivična djela.
UAE provodi više projekata „sigurnih gradova“ sa sveobuhvatnim nadzorom i analizom ponašanja. Finansijski resursi i političke strukture omogućavaju im široku integraciju takvih sistema bez javne odgovornosti. Dio tehnologije koju koriste potiče iz Kine, gdje se umjetna inteligencija već primjenjuje za suzbijanje drugačijih mišljenja.
„Ako neka vlada – bilo kakva – želi obračunati se s onima koji se ne slažu s njenom politikom, nema razloga da ne koristi i alate umjetne inteligencije“, kaže Satija iz Amnesty Techa.
Ona upozorava da već i sadašnji sistemi, poput prediktivnog policijskog rada, imaju zastrašujući efekat. Aktivisti, naime, strahuju da će biti lakše identificirani, zbog čega odustaju od protesta. „Naše najveće brige odnose se na već postojeću infrastrukturu i njene mogućnosti“, ističe Satija.