Umjetna inteligencija (AI) postala je sastavni dio svakodnevnog života, od sadržaja na društvenim mrežama do glasovnih asistenata. No, kako tehnologija napreduje, granica između stvarnog i umjetnog postaje sve tanja. Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu PLoS One, većina ljudi više ne može prepoznati razliku između AI generisanih glasova i onih stvarnih, od kojih su klonirani.
Naučnici su učesnicima pustili uzorke od 80 glasova, polovinu stvarnih i polovinu generisanih umjetnom inteligencijom. Ispitanici su trebali procijeniti koliko su glasovi pouzdani i dominantni. Pokazalo se da su generički AI glasovi lakše prepoznati kao umjetni, dok su klonirani glasovi, stvoreni na osnovu stvarnih ljudskih snimaka, uspješno zbunili ispitanike, 58 posto njih ih je pogrešno označilo kao prave, dok je 62 posto stvarnih glasova tačno prepoznato kao ljudsko.
“Najvažniji zaključak istraživanja je da AI generisani glasovi, posebno glasovni klonovi, zvuče jednako ljudski kao i stvarne snimke”, objasnila je dr. Nadine Lavan, glavna autorica studije i viša predavačica psihologije na Univerzitetu Queen Mary u Londonu. “Zapanjujuće je što smo koristili komercijalno dostupne alate, svako danas može stvoriti realističan glas bez tehničkog znanja ili velikih troškova.”
Tehnologija kloniranja glasa, koja analizira i imitira ključne karakteristike stvarnog glasa, zbog svoje preciznosti postala je oružje prevaranata. Oni koriste snimke s društvenih mreža da bi oponašali osobe bliske žrtvama, a najugroženiji su stariji građani.
Istraživanje Univerziteta u Portsmouthu pokazalo je da je dvije trećine osoba starijih od 75 godina doživjelo pokušaj telefonske prevare, dok je 60 posto njih uključivalo glasovne pozive.
AI kloniranje izazvalo je zabrinutost i u zabavnoj industriji, jer se glasovi poznatih osoba koriste bez pristanka. Scarlett Johansson je, naprimjer, prošle godine javno prozvala OpenAI zbog korištenja glasa koji je “jezivo podsjećao” na njen iz filma Her. Glasovni deepfakeovi korišteni su i za imitiranje političara i novinara, s ciljem širenja dezinformacija i utjecaja na javno mnijenje.
Dr. Lavan je naglasila da AI kompanije moraju preuzeti odgovornost:
“Preporučujemo da developeri sarađuju s etičarima i zakonodavcima te razmotre pitanja vlasništva nad glasovima, pristanka i prava u sve složenijem tehnološkom okruženju.”
Unatoč zloupotrebama, AI glasovi mogu imati i pozitivne primjene, posebno za osobe koje ne mogu govoriti.
“Ova tehnologija već dugo pomaže onima s govornim poteškoćama, Stephen Hawking bio je najpoznatiji primjer toga. Novo je to što korisnici sada mogu personalizovati svoj umjetni glas”, navodi Lavan.
Danas mogu rekreirati svoj glas ili stvoriti potpuno novi, onaj koji odražava njihov identitet. Takva personalizacija otvara vrata većoj dostupnosti i raznolikosti u obrazovanju, medijima i audioknjigama. Jedno istraživanje pokazalo je da AI audio učenje povećava motivaciju i angažman učenika, naročito onih s poremećajem pažnje (ADHD).
Dr. Lavan dodaje da bi budući razvoj mogao omogućiti prevođenje glasa na druge jezike bez gubitka identiteta govornika, što bi imalo veliki utjecaj na globalnu komunikaciju i kulturnu razmjenu.
Kako umjetni glasovi postaju sve prisutniji, ostaje pitanje, kako će ljudi reagovati kada znaju da razgovaraju s AI-em.
“Željela bih istražiti kako svijest o tome mijenja način na koji se odnosimo prema umjetnim glasovima”, zaključuje Lavan.