Znate onaj osjećaj kada vam se jedna osoba stalno vrti po glavi, bez obzira šta radite? Radite, kuhate, vozite, izlazite, ali misli se uvijek nekako vrate na nju. Nije slučajno što se to dešava, a još manje je “samo romantična slučajnost”.
Ugledni psihoterapeut Alfred Adler, jedan od najvažnijih učenika Freuda i utemeljitelj individualne psihologije, nudi vrlo zanimljivo objašnjenje zašto nam je neko stalno na umu – i šta to zaista znači o nama, a ne samo o toj osobi.
Ko je Alfred Adler?
Alfred Adler je bio austrijski psihijatar i psihoterapeut, osnivač tzv. individualne psihologije. Za razliku od Freuda, koji je naglašavao nesvjesne nagone, Adler je stavljao fokus na:
- osjećaj manje vrijednosti i kako ga nadoknađujemo
- životni stil – naš jedinstveni obrazac razmišljanja i ponašanja
- socijalni osjećaj – koliko smo povezani i korisni drugima.
Adler je smatrao da se čovjekovo ponašanje ne može razumjeti iz jednog izolovanog događaja, već iz cijele životne priče, ciljeva i načina na koji doživljava svijet.
Dakle, kad vam je neko stalno u mislima, Adler bi pitao: “Šta želite da postignete time što se stalno bavite tom osobom?”, čak i ako toga niste svjesni.
Šta znači kada vam je neko stalno na umu prema Adleru?
Adler ne bi rekao samo: “Zaljubljen si, gotovo.” Njega zanima funkcija tih misli. Ako vam je neko stalno na umu, to po Adleru najčešće znači jedno: ta osoba je postala dio vaše unutrašnje životne priče i vašeg cilja.
Drugim riječima, vaše misli ga/je koriste da bi:
- ispunile neku emocionalnu potrebu
- popunile unutrašnju prazninu
- izbjegle suočavanje sa stvarnim problemima
- podržale vaš životni ideal (kakvi želite biti, kakvu vezu želite, kakav život zamišljate).
Poenta je: nije toliko bitno ko je ta osoba, koliko je bitno šta ona simbolizuje u vašoj psihi. Nekad je to ljubav, nekad sigurnost, nekad uzbuđenje, a nekad i nedostižnost koja hrani osjećaj drame i patnje na koju si navikao.
Zašto baš ta osoba, a ne neko drugi?
Adler bi rekao da ništa u našoj psihi nije “slučajno”. Neko ti je stalno na umu jer se savršeno uklapa u tvoj nesvjesni scenarij. Na primjer:
Ako si odrastao/la uz emocionalno nedostupne roditelje, velika je šansa da će ti stalno biti na umu osoba koja je hladna, povučena ili nedostižna. Ona u tebi budi stari zadatak: “Kako da napokon dobijem pažnju koju nisam imao/la?”
Ako se osjećate nesigurno, možda vamje opsesivno u glavi neko ko djeluje samouvjereno, uspješno, popularno. Ta osoba simbolizuje ono što sami želite biti.
Ako vam je život ustaljen i pomalo dosadan, misli se lijepe za nekoga ko donosi dramu, rizik, adrenalin. Ta osoba u vašem unutrašnjem filmu igra ulogu “spasioca od rutine”.
Adlerov ključni uvid: mi ne biramo ljude koji nam se sviđaju samo srcem, već i svojom životnom logikom. Neko je stalno u tvojoj glavi jer na neki način “radi posao” za tvoj unutrašnji scenarij.
Osjećaj manje vrijednosti i zašto ga skrivamo kroz misli o drugima
Adler je uveo čuveni koncept osjećaja inferiornosti. Svi se, bar u nekoj mjeri, osjećamo nedovoljno dobri, slabi ili manjkavi. To nije bolest – to je pokretač rasta. Problem nastaje kada pokušamo da taj osjećaj liječimo kroz fantazije i idealizaciju druge osobe, umjesto kroz rad na sebi.
Kad ti je neko stalno na umu, ponekad se dešava sljedeće:
- umjesto da se pitate “Šta mogu uraditi da unaprijedim svoj život?”, vi se pitate “Šta će ON/ONA uraditi? Da li će me nazvati, izabrati, primijetiti?”
- tako prebacujete odgovornost za sopstvenu sreću na tu osobu, a svoje realne strahove (karijera, novac, samopouzdanje, smisao) sklanjate u drugi plan.
Adler bi rekao: “Nije problem što mislite na njega/nju. Problem je ako mislite umjesto da živite.”