Nedugo nakon početka filma Mistress Dispeller (Rastjerivačica ljubavnica), nenametljivog ali šokantnog dokumentarca rediteljice Elizabeth Lo, naslovna junakinja iznosi svoju tezu o tome kako se brakovi oslobađaju od “uljeza”. „Kada neko postane ljubavnica,“ kaže ona, „to je zato što osjeća da ne zaslužuje potpunu ljubav. Upravo je ona ta kojoj je naša pomoć najpotrebnija.“
Wang Zhenxi, “rastjerivačica ljubavnica” iz provincije Henan u sjevernoj Kini, jedna je od sve većeg broja samozvanih profesionalaca koji zarađuju intervenišući u brakove, s ciljem da ih “očiste” od treće osobe. „Tražila sam ljubavnu priču iz Kine,“ kaže Lo iz Hong Konga. „Mislila sam da bi bilo jako zanimljivo istražiti priču iz perspektive ljubavnice.“
Film pokazuje kako gospođa Li u insceniranom bijesu napušta večeru zbog muževog kuhanja, da bi ga ostavila nasamo s rastjerivačicom.
Lo je ranije snimila nagrađivani film Stray o napuštenim psima na ulicama Istanbula, hvaljen zbog suosjećajne i nenametljive perspektive o ljudskim (i psećim) odnosima. Mistress Dispeller jednako je suptilan: omogućava gledaocima da likove, gospodina i gospođu Li, ljubavnicu Fei Fei i rastjerivačicu, vide kao zaokružene, slojevite i čak simpatične ljude.
Za zapadne gledaoce, sama priča može biti zbunjujuća. Žena otkrije da je muž vara. Umjesto da ga direktno suoči, ona angažuje drugu ženu koja će se sprijateljiti s njim. „Učiteljica Wang“, kako zovu ovu rastjerivačicu, koristi ubjeđivanje i obmanu da manipuliše mužem i ljubavnicom, s ciljem da prekine njihovu vezu. Ako sve uspije, brak se spašava, a ljubavnica, u očima Wang, biva oslobođena.
Profesija „rastjerivačice ljubavnica“ postoji u Kini tek zadnjih desetak godina. Zemlja se suočava s padom stopa brakova, porastom razvoda i sve većim brojem mladih koji odbijaju brak. Kao odgovor, nastala je čitava “industrija ljubavi”: kampovi za parove, državne inicijative za brak, pa čak i aplikacije za spojeve namijenjene roditeljima koji žele upariti svoju djecu. „Razvod je lak,“ kaže Wangina pomoćnica u jednom prijenosu uživo. „Lako je samo otići. Teže je preuzeti odgovornost i pružiti porodici dobar život.“
I dok je borba za ljubav univerzalna, zapošljavanje osobe koja glumi starog prijatelja samo da bi ubijedila muža da prekine aferu – nije. Neki bi pomislili da je terapija parova jednostavnija. Ali, kako objašnjava Lo, terapija je u Kini i dalje veoma stigmatizirana. „Ako bi stranac-profesionalac ušao u privatni prostor i tražio da im ispričate porodične probleme, odmah bi ga izbacili.“
Ovaj pristup, iako zapadnjacima može izgledati kao čista prevara, u kineskom kulturnom kontekstu smatra se načinom da niko ne izgubi obraz. „S jedne strane, možete reći da je represivno jer se ne suočavate s problemom na korijenu. Ali, s druge strane, to je izuzetno graciozan način rješavanja sukoba u kojem niko ne mora biti javno ponižen,“ kaže Lo.
Lo povlači paralelu s filmom The Farewell (2019), gdje porodica krije od bake da ima rak, što zapadnjacima djeluje šokantno, a mnogim Kinezima sasvim normalno.
Za nju, snimanje Mistress Dispeller bilo je i lično: odrasla je u Hong Kongu, gledajući zapadne romantične komedije poput Notting Hill i Bend It Like Beckham, koje su oblikovale „idealiziranu verziju ljubavi“. No u njenom kulturnom kontekstu ljubav je povezana s dužnošću i žrtvom. „Željela sam ovaj film iskoristiti da upoznam kontinentalnu Kinu i da predstavim vrstu ljubavi i viziju porodice koja je različita od holivudskih filmova.“
Iako Wangin pristup može izgledati brutalan, cilj je da ljubavnica osjeti da je „ostavljena na hladnoj klupi“, film na kraju ipak prožima osjećaj saosjećanja. Muž je iskreno rastrgan između dvije žene. Supruga pokazuje poštovanje prema ljubavnici, a ljubavnica prema supruzi. A Wang, iako manipuliše, sve tretira s dozom ljubaznosti.
Lo je morala složeno balansirati etiku snimanja: neki učesnici su u početku mislili da pristaju na dokumentarac o „modernoj ljubavi u Kini“. Tek nakon završetka procesa objašnjena im je prava priroda projekta i ponovo je tražena suglasnost, koju su, začudo, svi dali.
Supruga je pristala jer ju je Wang uvjerila da njen primjer može pomoći drugim ženama koje prolaze isto.
Na kraju, Lo zaključuje: koliko god odnosi u filmu djelovali “kineski”, jedno ostaje univerzalno – ljubav je „najrelatabilnija stvar na svijetu“.