Ruže su među najvoljenijim cvjetovima u bašti jer se lako uklapaju u svaki stil i dolaze u bezbroj nijansi. Ali postoji jedna stvar koja pravi najveću razliku između par sedmica cvjetanja i ruža u čijim cvjetovima uživate sve do jeseni.
Britanski baštovan Monty Don tvrdi da je najvažnije orezivanje ruža, odnosno način na koji to radite. On kaže da se oko ruža često stvara fama kako su zahtjevne i osjetljive, a u praksi su prilično izdržljive.
„Poenta nije u savršenim rezovima, već u tome da znate kojoj grupi vaša ruža pripada i da je orezujete u pravom trenutku. To je ona jednostavna logika zbog koje ruže stalno izbacuju nove pupoljke.“
Cilj orezivanja je da podstaknete snažan novi rast i da grm bude prozračan. Prvo se uklanja sve što je slabo, oštećeno ili što se ukršta, a zatim se preostale grane skraćuju tako da centar grma ostane otvoren. Kada zrak cirkuliše, ruža je zdravija, a novi izdanci lakše kreću.
Ove ruže cvjetaju na ovogodišnjim izdancima, pa im prija jače orezivanje u proljeće.
Preostale grane skratite tako da dobijete niz kratkih, čvrstih grana i oblik koji nije zbijen. Režite neposredno iznad mjesta odakle ruža može krenuti dalje. Najslabiji izdanci se najviše skraćuju, jer se tako biljka usmjerava na jači rast.
Njima više prija blago sređivanje nego "radikalni" zahvati. U zimskom periodu i ranom proljeću uklone se predugačke grane i sve što smeta. Zanimljivo je da mnogi baštovani ovo rade i krajem ljeta ako žele uredniji oblik bez narušavanja prirodnog karaktera grma.
Kod pravih penjačica ideja je da zadržite osnovu od dužih grana koje se vode bočno, jer upravo sa njih izlaze bočni izdanci koji nose cvjetove. Orezivanje se obično radi u jesen ili zimu, s fokusom na podmlađivanje strukture.
Dobar rez se vidi po tome što ruža nakon kratkog vremena izbaci snažne nove izdanke, a cvjetanje dolazi u talasima. Ako ste u dilemi da li ste previše skratili, sjetite se, ruže su mnogo otpornije nego što djeluju, a pametno orezivanje ih zapravo pokreće.