Jedan od najvažnijih močvarnih ekosistema u Evropi, Nacionalni park Doñana, mogao bi izgubiti svoje močvare za samo 61 godinu, pokazuje nova studija naučnika sa Univerziteta u Sevilji. Istraživači su koristili napredni algoritam zasnovan na mašinskom učenju kako bi analizirali satelitske snimke i precizno pratili prisustvo površinske vode. Prema pesimističnom scenariju, močvare bi mogle nestati već za 45 godina, dok optimistični scenario predviđa opstanak do 175 godina, u zavisnosti od budućih klimatskih uslova.
Park Doñana ima ogroman ekološki značaj jer predstavlja ključno stanište za hiljade ptica iz Evrope i Afrike. Ova močvara služi kao mjesto za odmor tokom migracija, razmnožavanje i prezimljavanje brojnih vrsta. Međutim, podaci prikupljeni od 2005. do 2024. godine pokazuju zabrinjavajući trend, Doñana je već izgubila oko 15% svoje prosječne vodene površine, zapremine vode i dubine.
Posebno je alarmantno što se više od 13% tog gubitka dogodilo nakon 2010. godine, kada su temperature počele značajno rasti, a količina padavina opala. Problem dodatno pogoršava ilegalno crpljenje podzemnih voda, koje ubrzava isušivanje ovog osjetljivog ekosistema.
Ključni dio istraživanja je razvoj algoritma koji koristi podatke sa satelita Sentinel-2. Ovaj sistem analizira infracrvene i crvene talasne dužine kako bi razlikovao vodu od vegetacije i napravio precizne mape promjena kroz vrijeme. Rezultati su potvrđeni i terenskim mjerenjima, što pokazuje da se radi o pouzdanom alatu za praćenje i predviđanje promjena.
Naučnici naglašavaju da je još uvijek moguće usporiti ili čak djelimično zaustaviti nestanak močvara. Ključne mjere uključuju zatvaranje ilegalnih bunara i stroga kontrola korištenja podzemnih voda, prelazak na održiviju poljoprivredu s efikasnijim sistemima navodnjavanja, obnovu degradiranih područja i vraćanje prirodne vegetacije i korištenje prečišćene otpadne vode za poljoprivredne svrhe.
Tehnologija razvijena u ovom projektu ima potencijal da se koristi širom svijeta, posebno u regijama koje se suočavaju sa sušama i gubitkom vodnih resursa. Ovaj pristup omogućava naučnicima i donosiocima odluka da bolje razumiju promjene i preduzmu pravovremene mjere zaštite.
Istraživanje također pokazuje koliko su vještačka inteligencija i satelitska posmatranja postali važni alati u borbi protiv klimatskih promjena. Kombinacija moderne tehnologije i nauke pruža novu nadu za očuvanje osjetljivih ekosistema poput Doñane, prije nego što bude prekasno.