Nova sveobuhvatna studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, donosi najdetaljniju mapu pomjeranja takozvane uzemljene linije (grounding line) širom Antarktika u posljednje tri decenije. Istraživanje je predvodio tim sa University of California, Irvine, a rezultati pokazuju da je kontinent izgubio 12.820 kvadratnih kilometara uzemljenog leda, površinu približno deset puta veću od šireg Los Angelesa ili, slikovitije, površinu dvije Šumadije.
Uzemljena linija je granica na kojoj se ledeni pokrivač, oslonjen na kopno, susreće s okeanom i počinje plutati kao ledena polica. Njeno povlačenje je jasan znak destabilizacije ledenog pokrivača.Glavni autor studije, Eric Rignot, ističe da je satelitski radar (SAR) „zlatni standard“ za praćenje stabilnosti ledenih masa. Po prvi put, cijela obala Antarktika mapirana je konzistentno tokom čak 30 godina.
Koliko je situacija ozbiljna?Iako podaci pokazuju dramatične promjene u određenim regijama, važno je sagledati širu sliku:
77% obale Antarktika nije pokazalo pomjeranje uzemljene linije od 1996. godine. Preostalih 23% bilježi koncentrisano povlačenje. Prosječna godišnja stopa gubitka iznosi 442 kvadratna kilometra uzemljenog leda. Najdramatičnije promjene zabilježene su u zapadnom Antarktiku, naročito u oblasti Amundsenovog mora (Amundsen Sea) i Getzove ledene police (Getz Ice Shelf).
Posebno se izdvajaju glečeri: Pine Island Glacier – povlačenje od 33 km, Thwaites Glacier – povlačenje od 26 km, Smith Glacier – ekstremno povlačenje od čak 42 km.
Rignot situaciju opisuje slikovito: „Nije cijeli balon probušen, ali tamo gdje jeste – rana je duboka.
Na sjeveroistoku poluostrva situacija zbunjuje naučnike. Iako se bilježi povlačenje glečera poput Edgewortha, Boydella i Sjogrena, nema jasnih dokaza o prodoru toplih okeanskih voda, što je inače glavni uzrok topljenja u drugim dijelovima kontinenta. Glečeri poput Hektoria, Green i Evans izgubili su i do 21 kilometar svoje pozicije iz 1996. godine, ali uzrok ostaje otvoreno pitanje.
Kako su naučnici došli do podataka? Tim je kombinovao podatke s više međunarodnih satelitskih misija.
Kombinacija državnih i komercijalnih satelita omogućila je gotovo svakodnevna posmatranja kritičnih oblasti, što predstavlja novu eru u praćenju polarnih regiona. Podaci o pomjeranju uzemljene linije ključni su za unapređenje klimatskih modela. Ako modeli ne mogu reprodukovati ono što je već izmjereno u posljednjih 30 godina, njihova predviđanja budućeg porasta nivoa mora postaju upitna.
Dobra vijest je da većina Antarktika trenutno ostaje stabilna. Loša vijest je da su najosjetljiviji dijelovi u fazi ubrzanog povlačenja. „Možda treba da budemo zahvalni što cijeli kontinent još ne reaguje“, rekao je Rignot. „Jer tada bismo bili u mnogo većem problemu.“