Prva godina druge Trumpove administracije pokazala je, ako je uopće bilo potrebno još dokaza, da su dani kada su se saveznici mogli oslanjati na Sjedinjene Američke Države kao čuvara svjetskog poretka završeni.
Tokom 80 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, svaki američki predsjednik, uz djelimični izuzetak Donalda Trumpa u njegovom prvom mandatu, bio je barem donekle posvećen odbrani kruga bliskih saveznika, odvraćanju agresije, podršci slobodi plovidbe i trgovine te očuvanju međunarodnih institucija, pravila i zakona. Američki predsjednici nisu uvijek dosljedno slijedili te ciljeve, ali su svi prihvatali osnovnu pretpostavku da je svijet sigurnije i bolje mjesto, uključujući i za same Amerikance, ako SAD ulažu značajne resurse u njihovo ostvarivanje. Pod drugom Trumpovom administracijom to više nije slučaj.
Globalni poredak
Trumpovo napuštanje tradicionalne američke vanjske politike ima duboke posljedice po globalni poredak u nastajanju i po sve zemlje koje su se decenijama snažno oslanjale na Sjedinjene Države. Realnost je da one nemaju jasan Plan B. Mnogi najbliži saveznici Washingtona nisu spremni za svijet u kojem više ne mogu računati na SAD da ih zaštite, a kamoli za onaj u kojem bi im SAD postale protivnik. Oni nevoljko počinju shvatati razmjere promjena i znaju da se moraju pripremiti.
Ali godine zavisnosti, duboke unutrašnje i regionalne podjele te sklonost da se novac troši na socijalne potrebe umjesto na odbranu ostavile su ih bez održivih kratkoročnih rješenja, napisao je Philip Gordon, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost potpredsjednice SAD Kamale Harris, za Foreign Affairs.
Iako je rizik od američkog povlačenja, nagoviješten već u prvoj Trumpovoj administraciji, rastao godinama, većina američkih saveznika nikada se ozbiljno nije pripremila za takav scenarij. Evropska izdvajanja za odbranu blago su porasla nakon ruske aneksije Krima 2014. godine, ali je postignut mali napredak u razvoju "evropskog stuba“ unutar NATO-a, koji bi omogućio evropskim vojskama da djeluju nezavisnije od SAD.
Partneri SAD u Aziji i na Bliskom istoku tokom protekle decenije više su se fokusirali na očuvanje savezništava sa Sjedinjenim Državama nego na njihovu zamjenu ili nadopunu, što je bio razuman izbor, s obzirom na resurse i političku volju potrebnu za izgradnju alternative američkom liderstvu.
Međutim, sada, suočeni s rizikom da se SAD odreknu svoje vodeće uloge ili odbiju braniti saveznike, ti partneri ostaju bez dobrih opcija.
Američkim saveznicima ne može se zamjeriti što pokušavaju umiriti Trumpa, jer imaju malo stvarnih alternativa. Ali ne bi smjeli imati iluzije: Trump je izrazito transakcijski nastrojen, nacionalne interese definiše usko i lojalan je isključivo sebi. Laskanje i zvučne investicione najave mogu pomoći u kratkoročnom popravljanju odnosa, ali ne mogu garantovati trajnu podršku.
Nezamisliv svijet
Danas više nije nezamisliv svijet u kojem bivši saveznici SAD Washington doživljavaju ne samo kao nepouzdanog, već i kao nepopularnog, pa čak i neprijateljski nastrojenog aktera. Povjerenje u Sjedinjene Države je ozbiljno narušeno.
Prema istraživanju Pew Research Centra u 24 zemlje, objavljenom prošlog juna, velike većine ispitanika izrazile su "nikakvo povjerenje“ u Trumpa da će „raditi ispravne stvari u svjetskim poslovima“. Novi njemački kancelar Friedrich Merz izjavio je da je jasno kako je Washington "uglavnom ravnodušan prema sudbini Evrope“. Nije teško zamisliti da i drugi svjetski lideri dođu do sličnih zaključaka.
Moguće alternative oslanjanju na SAD nose velike izazove, ali partneri možda neće imati izbora. Mnogi već jačaju vlastite vojske, povećavaju vojnu potrošnju i produbljuju saradnju s drugim partnerima. Evropska unija, na primjer, ima inicijative koje će do 2030. povećati vojnu integraciju i potrošnju, dok je Japan obećao povećati izdvajanja za odbranu na dva posto BDP-a do 2026. godine.
Ako se ti procesi dobro vode, mogli bi rezultirati ravnopravnijim partnerstvima sa SAD-. Ali vjerovatno neće učiniti Evropu i Aziju sigurnijima. U kratkom roku ne postoji realan način da se nadomjesti gubitak pouzdane američke sigurnosne garancije. A ako SAD budu manje spremne braniti saveznike, i saveznici će biti manje spremni pomagati SAD. Nekada su mnoge zemlje bile spremne slati svoje vojnike da ginu rame uz rame s američkim - ti dani su možda prošlost.
Neki saveznici mogli bi pokušati razviti i vlastito nuklearno oružje. Više od 70 posto Južnokorejaca podržava tu ideju. U Japanu raste spremnost da se o tome barem razmatra. U Evropi su sumnje u američko nuklearno odvraćanje navele ideje o jačoj ulozi Francuske i Velike Britanije. Zamjena američkog nuklearnog kišobrana bila bi politički, tehnološki i finansijski izuzetno teška — i možda ne bi bila efikasna protiv Kine i Rusije. Ipak, američki partneri će s vremenom morati ozbiljno razmotriti tu mogućnost.
Slabljenje američkog liderstva imat će ozbiljne posljedice i po svjetski ekonomski poredak. Kako se saveznici sve manje oslanjaju na SAD za sigurnost, bit će im lakše sarađivati međusobno ili s drugim velikim silama kako bi se suprotstavili ekonomskim pritiscima iz Washingtona.
Kako se stari poredak raspada, svijet bi mogao postati opasnije mjesto. Čak i ako saveznici razviju Plan B, možda neće biti sposobni da sami obuzdaju rastuću agresiju. Tokom ranog 20. stoljeća, slična politika izolacionizma u SAD otvorila je put globalnoj agresiji 1930-ih godina. Bez podrške Washingtona, američki saveznici tada nisu bili u stanju reagovati.
Niko ne bi trebao priželjkivati kraj sistema savezništava predvođenog SAD-om koji je, uprkos manama, decenijama služio i Americi i njenim partnerima. Ali niko ne bi trebao ni računati da će taj sistem opstati. Druga Trumpova administracija nije posvećena njegovoj odbrani — a nema garancije ni da će naredni predsjednik biti.
To ne znači da saradnja s Washingtonom neće biti moguća. SAD će ostati važan, ali znatno transakcijskiji partner. Međutim, saveznici više ne mogu računati da će SAD ulagati značajne resurse u njihovu odbranu ili očuvanje svjetskog poretka. Plan A treba biti očuvanje maksimalne praktične saradnje sa SAD — ali nemati Plan B bilo bi opasno i neodgovorno, piše Foreign Affairs.