Pukotine u plutajućim ledenim grebenima Antarktika mogle bi značajno ubrzati gubitak leda, a samim tim i porast nivoa mora u narednim decenijama, pokazala je nova naučna studija objavljena u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).
Istraživanje su proveli naučnici sa Slobodnog univerziteta u Briselu, predvođeni Javierom Blaskom i Violon Kulon. Tim je razvio novi model simulacije gubitka leda koji, za razliku od ranijih modela, uzima u obzir nastanak i razvoj pukotina na osnovu stvarnih satelitskih podataka.
Naučnici su se fokusirali na zaljev Amundsenovog mora, jedno od najosjetljivijih područja Zapadnog Antarktika, istražujući kako vidljive, ali i oku nevidljive pukotine utječu na stabilnost plutajućih ledenih ploča.
Prema rezultatima istraživanja, kada se u klimatske modele uključi postojanje pukotina, procijenjeni doprinos ovog područja globalnom rastu nivoa mora do 2300. godine postaje oko 4,5 puta veći u odnosu na modele koji ih ne uzimaju u obzir.
Naučnici su otkrili da je oko 90 posto tog ubrzanja povezano s takozvanim bazalnim pukotinama. Riječ je o dubokim procjepima koji nastaju pri dnu ledenih grebena, ispod površine mora. Zbog toga ostaju nevidljivi standardnim metodama posmatranja, ali mogu ozbiljno oslabiti strukturu leda.
Istovremeno, studija pokazuje da prirodni procesi prilagođavanja leda djelimično usporavaju njegov gubitak. Zbog toga modeli koji ne uzimaju u obzir ove prirodne procese "samoobnove" leda mogu precijeniti gubitke za oko 50 posto.
Istraživači naglašavaju da se dinamika pukotina i prirodni procesi oporavka leda moraju uključiti u buduće klimatske modele.
Kako navode, samo tako će biti moguće napraviti preciznije prognoze o promjenama glečera i budućem rastu nivoa svjetskih mora, što je ključno za zaštitu priobalnih područja širom planete.