Aldin Kurić poznatiji kao Al'Dino (55) jedan je od polodonosnijih autora, mnoge hitove je potpisao kako za sebe tako i za druge izvođače. Ko još nije zapjevao "Lijepo je doć' u svoju čaršiju" ili "Iz mog srca raste kopriva", "I sad me po tebi poznaju"… Iz njegovog pera je izašao i veliki hit Hanke Paldum "Mojoj majci". To su samo su neke od pjesmama bez koji je danas teško zamisliti neki dernek ili proslavu.
No, Al'Dino se već izvjesno vrijeme povukao, nema ga u javnosti te se mnogi pitaju zbog čega je to tako. On je u intervjuu za Raport otkrio šta se s njim dešava, govorio je o stanju na muzičkoj sceni, svojim sinovima, planovima… A kazao je da radi i u studiju.
Moja tri sina
"Tako je to, malo se i ulijenilo, ne znam šta bih rekao. Malo bude i kreativna pauza, praznina. Ja nisam nikad karijeru ganjao, ja nisam bio čovjek kojem je samo karijera bila bitna u životi. Tako da sam ja uvijek nekako po osjećaju. Takve su i pjesme da im treba vremena".
Neke Vaše kolege se povlače zbog svega što se dešava u svijetu i kod nas. Neki kažu ne mogu raditi kad im je ovakvo okruženje. Dotiče li to možda i Vas.
Teško je… Uvijek je svijet bio grozno mjesto za življenje, ali moramo naći način da napravimo sebi mikrosvijet u okviru svojih mogućnosti. To je jedino što možeš mijenjati sam sebe i svoje neko uže okruženje.
Kako izgleda Vaš mikrosvijet?
Posvetiš se kući, porodici, djeci... Studio mi je u kući, najmlađi sin malo dođe, pa me malo i omete. To je sasvim normalno. Moj srednji sin je od mene povukao tu neku kompozitorsku crtu i pjeva, tako da i on sada nešto svoje sprema. Stariji sin je Tik-tok zvijezda. Tako da i oni imaju već svoje poslove i karijere i kreću ići svojim putevima. Malo sam ja i lijen. Uvijek je tako, ja nisam baš šljaker, radnik. Ulijenim se i onda čekam da mi dođe neka inspiracija da pišem pjesme. Dobre pjesme ne mogu na komandu. Dobra pjesma se desi, to je kao bilo šta u životu što je vrijedno. Ljubav - ne možeš ti sada reći danas ću se zaljubiti. to dođe ili ne dođe.
Kažete da nikada niste ganjali karijeru. Zašto?
Postoje karijeristi u svemu, postoje ljudi koji rade iz ljubavi i postoje karijeristi, kojima su bitni uspjesi i ne biraju način da ih postignu, da dođu o cilja. A ja nisam nikada od tog posla bio, nego sam ja to pisao, zato što tako osjećam, izbacivao iz sebe, dijelio s ljudima i tako mi se vratilo.
Meni su sva vrata otvorena
To što živite u BiH smatrate li da je otežavajuća okolnost, kada je u pitanju posao? Dosta njih koji hoće da naprave muzički uspjeh idu u Srbiju.
Srbija ima malo bolju infrastrukturu, imaju malo drugačiji odnos prema poslu, veća konkurencija i onda konkurencija rađa kvalitet. Kod nas je malo drugačije i rat je ostavio mnoge posljedice na Sarajevo, otišlo je mnogo kvalitetnih ljudi, sve skupa nekako letargično. Evo imaš jave servise, nemaju jednu dobru muzičku emisiju, šou program, nema ništa. Ako hoćeš to da gledaš moraš upaliti srbijanske ili hrvatske televizije. Imaju emisiju"A strana", a imamo mi i muzičare i rasvjetu možemo sve to napraviti, ali nema…Nema niko volje, nema ništa.
Nele Vaše kolege znaju se žaliti da se na našim TV stanicama emitiraju pjevači iz susjedstva i komšiluka, ne oni vrhunski, što nije sporno, dok naši teško dobivaju mjesto u emisijama njihovih vodećih TV kuća.
Meni su sva vrata otvorena što se tiče Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije. U tim zemljama se slušam, u Hrvatskoj manje, imam publiku ali nemam neka velika gostovanja. Što se tiče medija u Srbiji svi su stvarno otvoreni, nemam zamjerke nikakve. Meni je na kraju krajeva i drago, jer mi muzičari treba da budemo isključeni iz tih političkih prepucavanja, jer mi smo ljudi koji se bave nečim lijepim, nečim što spaja ljude, a ne razdvaja . Tako da ja nemam tih problema, meni je drago da je otvoren teren i da ovdje pjevaju pjevači iz Srbije ili Hrvatske ako ljudi to vole da slušaju. Ja sam uvijek sretan kad dođe Gibonni u Sarajevo. Ljudi vole moje pjesme, neki dan me čovjek zove iz Kragujevca, pa sam pjevao Niš, Leskovac… Ne možemo pričati naši i njihovi, ja to ne mogu
To niko ne kaže, riječ je o gostovanjima na TV-u.
Kod nas su ušle zemlje koje su finansijski jače i veće. Naša medijska slika je poprilično grozna, narušena što je meni jako žao. Ja od javnih servisa očekujem puno više. Mi za program plaćamo.
Kao otac tri sina bojite li se zbog svijeta u kojem odrastaju?
Sama Gaza mijenja kriterij. Ona pokazuje da su uvijek bili dvostruki standardi. Svijet je zlo mjesto, vlada sila, vlada moć… I ovdje kad je bio rat također smo imali dvostruke standarde. Ne znam kako promijeniti svijet, jedini je način u svakom čovjeku izazvati neku unutrašnju transformaciju, da svako uđe u sebe, i da se pronađu ko su, šta su…
Zabrinut sam naravno, kao i svi, kakav svijet djeci ostavljamo. Ali ja tu ne mnogu ništa promijeniti, ja sam pokušavao i pokušavam da svojoj djeci usadim neke lijepe vrijednosti, ljudske vrijednosti da osjete moć ljubavi, da ne osjete moć mržnje.
Rekli ste na početku da radite u studiju. Kakav Vam je plan - nova pjesma, album možda?
Singl po singl ću izbacivati. Album više nema nikakvog smisla. Ja ne znam da li se više i štampaju ti CD-ovi. Jednostavno je vrijeme je otišlo, tehnologija napreduje da je ne možemo stići. Preuzima naše živote… Singl po singl objavljivati. Dovoljno. Na kraju krajeva i bolje pjesma dođe do izražaja.
Kao neki ružni SF film
Ljudi srednje i starije generacije imaju nekada negativan stav prema društvenim mrežama, a kažete Vaš najstariji sin je Tik-tok zvijezda. Imate li Vi problem s tim?
Neman, to je sada medij koji komunicira i postoje nova zanimanja. Mi smo staromodni i tjeramo djecu da završavaju fakultete, da rade u kancelariji... Mi uopšte ne znamo kakva će zanimanja biti za deset godina. Šta sad ako neko na Tik-toku ili od YouTubea zarađuje 80.000 ili 100.000 eura, sad ja njemu kažem: 'Nemoj to raditi, idi u kancelariju, tamo negdje radi na šalteru za 800 KM ili 1.2000 KM, to je pravi posao". Evo recimo Omčo. To su ljudi multimilioneri. Tako da mi to ne možemo stići abdejtovati, dolaze nove generacije, one u tome vide svoju budućnost.
Vjerovatno će ljudi jednog dana živjeti u nekom drugom Matrixu, u nekom "cloudu" će se sve dešavati. Oni će sjediti u nekoj zatvorenoj prostoriji, u mraku, imat će na sebi one naočale i oni će samo živjeti u tom virtualnom svijetu. Kao neki ružni SF film, bilo, je takvih već.
Umjetna inteligencija preuzima, već rade seminarske, rade sve…Meni su slali neke pjesme moje koje je snimila umjetna inteligencija, ja pitam ko je ovo snimio, šta je ovo. Tako da će to isto preuzeti i živ čovjek više neće biti potreban uopće. Jedino što živ čovjek može da isključi sve to iz utičnice. Ali moguće ta inteligencija, pošto je inteligentna, da će i to spriječiti.
To su predviđanja, a ja sam u principu ostao analogni čovjek, grafitnom olovkom pišem pjesme. Pišem, ja i na telefonu one bilješke, lakše je mnogo popraviti, ali nekako mi nema duše. A na papiru ostane kako sam brisao…Nije mi riječ bila dobra pa izbrišem napišem drugu.