Kod nekih ljudi hladan vjetar, prohladna voda ili čak čaša leda u ruci mogu izazvati reakciju koja izgleda dramatično, koža peče, svrbi i crveni se brže nego što biste očekivali. Ovo nije znak da je koža preosjetljiva, riječ je o urtikariji na hladnoću, stanju u kojem tijelo reaguje na hladnoću oslobađanjem histamina, kao da se brani od napada.
Najčešće pogađa djecu i mlađe odrasle, ali to ne znači da su drugi pošteđeni. Kod nekih se javljaju samo sitni crveni pečati, dok drugi mogu doći u situaciju koja zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Kako izgleda urtikarija na hladnoću i zašto može biti opasna?
Simptomi se obično javljaju već nekoliko minuta nakon izlaganja hladnoći, a zanimljivo je da se često pogoršavaju kada koža počne da se zagrijava. Prvi znak je crvenilo, zatim se pojavljuju podignuti plikovi ili fleke koje intenzivno svrbe, a ponekad se javlja i otok. Reakcija može biti lokalna, samo na izloženim dijelovima tijela, ali u nekim slučajevima može se proširiti i zahvatiti veće površine, što može biti ozbiljno.
Ako pojedete sladoled ili popijete hladno piće, može doći do oticanja usana, jezika ili ždrijela. Držanje smrznutog predmeta može izazvati oticanje šaka. Najrizičnije situacije nastaju kada je veća površina tijela izložena hladnoći, poput kupanja u hladnoj vodi, jer tada kod nekih ljudi može doći do ozbiljne sistemske reakcije, otežano disanje, vrtoglavica, nesvjestica, pa čak i šok. U takvim slučajevima ne treba čekati da “prođe samo od sebe”, već je hitna medicinska pomoć neophodna.
Uzrok urtikarije na hladnoću često ostaje nepoznat, ali kod nekih se povezuje s periodom nakon infekcija ili s postojećim zdravstvenim stanjima. Zbog toga je važna lekarska procjena, posebno ako se simptomi ponavljaju.
Šta se zapravo dešava u koži i kako se postavlja dijagnoza?
U osnovi urtikarije na hladnoću stoji reakcija mastocita, specijalizovanih ćelija imunog sistema u koži. Pod utjecajem hladnoće, ove ćelije oslobađaju histamin i druge upalne supstance, piše Cleveland Clinic. Rezultat je širenje krvnih sudova i povećana “propustljivost”, što dovodi do crvenila, otoka i intenzivnog svraba. Drugim riječima, tijelo prekomjerno reaguje u odbrani, iako stvarne prijetnje nema.
Dijagnoza je obično jednostavna i postavlja se kod alergologa ili dermatologa. Često se koristi provokacijski test: na kožu, najčešće na podlakticu, stavlja se hladan predmet poput kocke leda, a zatim se posmatra da li se pojavljuje tipičan osip na mjestu kontakta. Cilj testa je da se u kontrolisanim uslovima jasno pokaže veza između hladnog podražaja i reakcije kože.
Šta pomaže, šta pogoršava i kako se zaštititi zimi?
Pošto ne postoji “čarobni lijek” koji potpuno uklanja problem, ključ su prevencija i kontrola simptoma. Najvažnije je izbjegavati okidače kad god je to moguće. U praksi to znači: slojevito oblačenje, nošenje šala, kapa i rukavica, kao i oprez pri konzumaciji hladnih napitaka i hrane ako primijetite da izazivaju reakcije.
Kod nekih ljudi antihistaminik, uzet preventivno prije planiranog izlaganja hladnoći, može značajno ublažiti reakciju. Ipak, važno je o tome razgovarati s lekarom, naročito ako su simptomi jači ili se ponavljaju. Osobama koje su imale tešku sistemsku reakciju lekari mogu propisati autoinjektor adrenalina, koji se uvijek nosi sa sobom, jer u kritičnim situacijama svaka sekunda može biti presudna.
Dobra vijest je da kod približno polovine oboljelih stanje s vremenom spontano slabi ili potpuno nestane, često u periodu od pet do šest godina. Ipak, to nije garancija, pa se ne treba oslanjati na sreću ako imate ozbiljne epizode.