Pred Apelacionim vijećem Suda Bosne i Hercegovine danas se prisutnima obratila i drugooptužena u predmetu Zijad Mutap i dr. Alisa Ramić.
Nakon što su njeni advokati Nina Kisić i Goran Dragović iznijeli završne riječi, svoje pravo da se obrati Apelacionom odjeljenju iskoristila je i Ramić.
"U ovom predmetu sudi mi se da sam skrivala dokaze za djelo u kom se ne zna šta je počinjeno ni ko je počinio. Tužilaštvo mog oca navodi kao organizatora kriminalne grupe", započela je Ramić.
Kako je navela, nemoguće je šutjeti osam godina, pa je odlučila progovoriti.
"Tužilaštvo me je natjeralo da progovorim", kazala je.
"U pritvoru sam završila u šestom mjesecu visokorizične trudnoće. Po dolasku u zatvor u Tuzli rečeno mi je da moram biti u izolaciji zbog koronavirusa i smjestili su me u samicu. Željezni krevet i dvije kante vode", opisuje Ramić prostoriju u kojoj je bila.
Kasnije navodi da je prebačena u ćeliju u kojoj nije imala dušek za razliku od ostalih i da je u šetnju mogla samo jednom ili dva puta mjesečno.
"Jednom mi je policajac uz psovku rekao 'neću ja šetati na plus 40'", požalila se.
Kaže da joj je kasnije ponuđen imunitet - novo ime, prezime, država i spas za njenog oca ne navodeći u zamjenu za šta.
"Taj trenutak nemoći kad nemate šta reći se ne može objasniti", kazala je na kraju aludirajući na to da se ne sjeća događaja.
