Almas Smajlović je jedan od onih nenametljivih muzičara koji su uvijek tu, ali nikad pokret ili riječ viška, radi ono što voli, ima svoju vjernu publiku što se pokaže i dokaže na svakom njegovom koncertu u Sarajevu.
Gotovo 30 godina Almas je jedna od onih dobrih konstanti sarajevske muzičke scene - od vremena s "Erogenim zonama" do faze solo karijere.
Prije nekoliko dana promovirao je LP izdanje koncerta "Almas live" koji je ujedno bio live promocija njegovog albuma "Krug", što je kako je istakao bio jedan od najvažnijih trenutaka njegove karijere.
Vidim put koji nije bio lak
U intervjuu za Raport Almas je otvorio dušu i govori je o muzici, karijeri, privatnom životu, prioritetima...
Jesu li se slegli dojmovi nakon promocije?
Polako se sliježu. Još uvijek sabiram utiske i zahvalnost prema svima koji su došli i podržali ovu priču. Bilo je to posebno veče, puno emocija, prijatelja, dobre energije - i ta veza s publikom me uvijek iznova podsjeti zašto sve ovo radim.
Kazali ste da je promocija "Kruga" bila jedan od najvažnijih trenutaka Vaše karijere. Kad se osvrnete na više od 30 godina Vašeg djelovanja šta vidite?
Vidim put koji nije bio lak, ali je bio iskren i lijep. Svaki period ima svoje boje - od buntovnih početaka s bendom, do današnjeg vremena kad više razmišljam o suštini i emociji. Naučio sam da sve što radiš iz srca ostaje, a sve drugo nestane s vremenom.
Šta biste, da možete vratiti vrijeme, drugačije uradili?
Vjerovatno bih manje žurio. Mladost te tjera naprijed, a iskustvo te nauči da treba stati i osjetiti trenutak. Ali opet, sve to čini ono što jesam danas - i ne bih baš sve mijenjao.
U Sarajevu uživate veliku popularnost. Kako to izgleda kad izađete u druga mjesta?
Ljudi svuda prepoznaju iskrenost. Kad sviraš i pjevaš iz duše, to dopre do ljudi, bez obzira gdje su. U manjim sredinama to zna biti još emotivnije, jer su ti susreti bliskiji i topliji.
Šta se ustvari dešava sa nekada čuvenom muzičkom scenom?
Scena se promijenila. Nema više onog zajedništva i druženja koje je nekad postojalo i činilo tu scenu ali ima mladih koji rade dobre stvari. Samo im treba dati prostor i podršku. Muzika je uvijek tu, samo mijenja oblik.
Imate 52 godine, šta se promijenilo s vremenom u Vašem životu? Kakvi su Vaši prioriteti?
Danas više cijenim mir i ljude koji su iskreni. Sad više tražim smisao. Prioritet su mi bliski ljudi, zdravlje, i naravno - muzika, ali bez pritiska. Da uživam u svakom tonu.
Jeste li od onih koji sa strahom gledaju u budućnost? Pratite li dešavanja u BiH, regionu?
Pratim, naravno. Ne mogu reći da sam bezbrižan, ali vjerujem da svaka generacija ima svoje borbe. Umjesto straha, biram nadu - da će doći vrijeme kad će više ljudi birati ljubav i razum.
U moja četiri zida
Ko je Almas u svoja četiri zida?
U svoja četiri zida sam običan ne razlikujem se mnogo od onog što ljudi vide javno. I dalje sam isti - iskren i posvećen onome što volim. Možda samo s manje buke oko sebe. Sve što jesam napolju, postoji i unutra, samo bez reflektora.
Jeste li rob društvenih mreža?
Nisam. Koristim ih da podijelim muziku i emociju, ali ne živim kroz njih. Volim kontakt uživo, razgovor, scenu...
Da morate jednu pjesmu slušati do kraja života koja bi to bila?
Teško pitanje, jer ima mnogo pjesama koje su mi obilježile različite periode života. Mislim da bih izabrao neku koja nosi emociju, poruku i iskrenost - pjesme koje me svaki put podsjete zašto se uopće bavim muzikom. Takve stvari ne zastarijevaju, nego s vremenom dobiju još dublje značenje.