U izdanju mostarskog Kluba knjige Ivo Andrić iz štampe je izašla nova knjiga Almina Kaplana ''Ljetni dnevnik''.
Riječ je o Kaplanovom lirskom dnevniku u kojem pisac stvara, kako to napisa Namik Kabil, ''sklonište od banalnosti svakodnevnice što ovaj grubi život čini malo podnošljivijim''.
''Ljetni dnevnik je album melankolije gdje je opisano previranje života pod pritiskom fjake, album u kojem su neki delikatni slojevi često vidljivi samo pjesniku. Baš to, kako Kaplan opisuje mikronivoe, u ovoj knjizi se čuje kao sjetna melodija, što nije, reći će neki, nešto previše novo za poeziju. Nije netačno ali je takva melodija u ovom slučaju neobično iskreno utemeljena na stvarnom iskustvu koje je pri tome zabilježeno upadljivo jednostavno. Do te mjere da će jednu te istu melankoliju ljudi moći drugačije doživjeti kroz partiture vlastitih sjećanja. U pitanju je ono što Stanislavski naziva samoćom među publikom. Na sličan način se i Kaplan ogoljava i svojom intimom približava čitateljima'', navodi Kabil.
Kaže, nakon što je pročitao ove pjesme, kako im se vraćao više puta, isprva najviše zbog njihove lakoće.
''Zanimalo me je odakle dolazi takvo stanje duha i kako traje kroz rukopis. U trenutku su riječi izgledale kao daščice glatke jelovine, nacijepane i posložene na trijemu kuće u Dubravama. Koje pjesnik jednim pogledom može potpaliti. Ovo je zapravo iskreni šapat o životu, pomislio sam također, i zato ga je lijepo slušati. Ali vjerojatno nema jasnog i konačnog odgovora, u suprotnom ne bi bilo pjesama, niti zbirke kakva jeste. Jer poezija je i dalje, usprkos i uspješnijim tumačenjima, djelomično tajna. A ova konkretno govori o sreći ali i bojazni dok gledamo kako nam sreća migolji kroz prste dok vrijeme prolazi. Kao takva, poezija Almina Kaplana utjeha je u ljepoti, sklonište od banalnosti svakodnevnice što ovaj grubi život čini malo podnošljivijim'', piše o knjizi Kabil.